Petak bez alarma koji nam javlja da je kucnuo čas za buđenje, napornih poslovnih sastanaka i poruka na koje treba odgovoriti „samo na brzinu”... Za mnoge zaposlene upravo tako izgleda glavna prednost četverodnevnog radnog tjedna.
U prijevodu, time bismo dobili još jedan slobodan dan za obitelj, privatne obveze ili jednostavno odmor.
No prije nego što petak prekrižimo u poslovnom kalendaru, postavlja se pitanje koliko bismo zapravo sati trebali raditi svaki tjedan?
Četiri dana po osam sati znače 32-satni radni tjedan. Četiri dana po deset sati i dalje znače 40 sati rada, samo raspoređenih u manje dana.
Da ta razlika znači mnogo i domaćim radnicima, pokazalo je istraživanje portala MojPosao, provedeno na više od 1.100 ispitanika. Kada bi mogli skratiti radno vrijeme, 70 posto onih koji rade klasičan 40-satni tjedan odabralo bi četiri dana po osam sati, dok bi 27 posto radije radilo pet dana po šest sati.
Kada bi, međutim, svih 40 sati trebalo rasporediti u četiri dana, interes je bio manji. Na desetosatne radne dane pristalo bi 41 posto, dok bi 59 posto zadržalo dosadašnji raspored. Važna je i plaća: 72 posto ispitanika ne bi prihvatilo kraće radno vrijeme ako bi ono značilo i manja primanja.
U SAD-u prijedlog za 32 sata, istraživanje upućuje na 37
Upravo skraćivanje radnog vremena uz očuvanje primanja predviđa američki prijedlog zakona koji su ponovno predstavili senator Bernie Sanders i zastupnik Mark Takano. Standardni radni tjedan smanjio bi se s 40 na 32 sata, bez smanjenja plaće i pogodnosti zaposlenika obuhvaćenih prijedlogom. Promjena se odnosi na radnike na koje se primjenjuju pravila o naknadi za prekovremeni rad, piše The Independent.
Prijelaz bi se odvijao tijekom četiri godine, a prijedlog predviđa i plaćanje prekovremenog rada nakon osam sati dnevno. Zasad je, dakle, riječ o predloženoj promjeni, a ne o novom američkom standardu.
No je li upravo 32 sata najbolja mjera? Istraživanje ekonomista sa Sveučilišta Duke i njihovih suradnika nudi drugačiji odgovor. U radu iz 2025. godine, temeljenom na podacima zaposlenih u Njemačkoj, modelom su procijenili da bi optimalno trajanje radnog tjedna bilo 37 sati.
Dugi radni dani imaju i zdravstvenu cijenu
Rasprava o kraćem radnom tjednu obuhvaća mnogo više od želje za duljim vikendom. Dugotrajna izloženost velikom broju radnih sati povezuje se i sa zdravstvenim rizicima.
Francusko istraživanje objavljeno 2019. godine, koje je obuhvatilo 143.592 sudionika, proučavalo je povezanost dugih radnih dana i moždanog udara. Dugim radnim vremenom smatralo se više od deset sati rada dnevno tijekom najmanje 50 dana godišnje.
Kod tako izloženih sudionika zabilježeni su 29 posto veći izgledi za moždani udar, a kod onih koji su tim ritmom radili deset ili više godina, izgledi su bili 45 posto veći. Povezanost je bila izraženija među uredskim i stručnim radnicima mlađima od 50 godina. Riječ je o utvrđenoj povezanosti, što samo po sebi ne dokazuje da su dugi radni sati uzrok moždanog udara.
Više sati ne donosi razmjerno više rezultata
Dodatni sati na poslu ne znače nužno i razmjerno više obavljenog posla. Istraživanje ekonomista Johna Pencavela sa Stanforda, objavljeno u časopisu The Economic Journal 2015. godine, pokazalo je da nakon određene granice učinak svakog dodatnog sata slabi.
U analiziranim povijesnim podacima radnika u proizvodnji streljiva ta je granica bila oko 49 do 50 sati tjedno. Nakon nje proizvodnja je nastavila rasti, ali sve sporije u odnosu na dodane sate rada. Nalaz se odnosi na specifičan uzorak i ne određuje jednaku granicu za sve današnje poslove, no pokazuje zašto dodatno vrijeme ne treba automatski izjednačavati s dodatnom učinkovitošću.
I domaći zaposlenici prepoznaju razliku između vremena provedenog na poslu i vremena u kojem doista produktivno rade. U MojPosao istraživanju 61 posto ispitanika procijenilo je da su produktivni pet do šest sati dnevno. To je njihova osobna procjena, ali daje koristan uvid u to kako doživljavaju vlastiti radni dan.