Ne mora se dogoditi ništa dramatično da bismo s posla otišli loše volje. Ponekad je dovoljno da nas netko ponovno, već treći put, prekine usred rečenice, provjerava svaki naš korak ili pred šefom zaboravi spomenuti čija je zapravo bila ideja koja je upravo dobila pohvale.
Jednom ćemo možda na to odmahnuti rukom. Ok, možda i dvaput. No kada se takve situacije ponavljaju, mogu naš radni dan u nešto što jedva čekamo privesti kraju. Teško je, uostalom, zadržati entuzijazam ako uz posao stalno moramo braniti i vlastiti status.
Upravo se tim svakodnevnim izvorima nezadovoljstva bavi FlexJobsovo istraživanje o radnoj kulturi, provedeno krajem kolovoza 2026. među 2.142 ispitanika u SAD-u. Njihovi odgovori otkrivaju koja ponašanja američki zaposlenici najteže podnose, ali i koliko privatnosti žele zadržati za sebe.
Ideja je naša, zasluge su kolegine
Na vrhu popisa nalazi se prisvajanje zasluga za tuđi rad, koje smeta 65 posto ispitanika. Slijede pretjerano nadziranje i kontroliranje rada, odnosno mikromenadžment, s 57 posto, ogovaranje s 54 posto te pogodovanje pojedincima s 49 posto.
Visoko na popisu nalazi se i upadanje drugima u riječ na sastancima, koje smeta 41 posto ispitanika. Trećini su problem sastanci koji su mogli biti e-mail, a gotovo jednako toliko njih odbija ponašanje kolega koji pred višim rukovodstvom odjednom postanu neke sasvim druge osobe.
Tuđa hitnoća ne mora postati naša obveza
Za 28 posto ispitanika problem su kolege koji dugo ne odgovaraju na poruke, a zatim sami očekuju trenutačan odgovor. Njih 27 posto smetaju poruke izvan radnog vremena o stvarima koje nisu hitne.
Rad na daljinu pritom otvara još jedan prozor u odnose među kolegama, onaj doslovni, na videopozivu. Četvrtina ispitanika, njih 24 posto, navodi da je nešto što su primijetili u pozadini kolegina poziva promijenilo njihovo mišljenje o toj osobi. Kod 16 posto dojam se pogoršao, a kod osam posto poboljšao.
Ipak, za preostalih 76 posto takvi detalji nisu promijenili sliku o kolegi. Dječji glas iz susjedne sobe ili pas koji se odlučio uključiti u raspravu za većinu ipak nisu presudni.
Kolege ne moraju znati sve o nama
Iako se na poslu često potiču otvorenost i autentičnost, većina ispitanika pažljivo bira koliko će privatnog života podijeliti s kolegama. Najveći dio, njih 42 posto, dijeli ponešto, ovisno o tome s kim razgovara. Tek deset posto govori dosta ili gotovo sve.
To ostavlja sasvim dovoljno prostora za dobre odnose. Možemo se veseliti nečijem uspjehu, saslušati kolegu i ugodno provesti pauzu, a da pritom ne znamo svaki detalj njegova partnerskog života. Upravo su veze i izlasci tema koju ispitanici najčešće navode kada procjenjuju o čemu kolege previše govore.