Plaća je jedan od glavnih razloga zbog kojih smo zadovoljni ili nezadovoljni svojim poslom. Pritom nije važan samo iznos koji nam svakog mjeseca sjeda na račun. Čak i kada to svjesno ne želimo, teško je potpuno pobjeći od uspoređivanja s drugima, kolegama, ljudima na sličnim pozicijama, ali i onima koji se nalaze nekoliko stepenica iznad nas na poslovnoj hijerarhiji.
A najnoviji podaci iz SAD-a teško da će pridonijeti zadovoljstvu radnika. Analiza Instituta za političke studije (IPS), provedena na 100 velikih američkih kompanija s najnižim plaćama zaposlenika, pokazuje koliko se posljednjih godina produbio jaz između primanja radnika i ljudi na samom vrhu kompanija, prenosi Forbes Hrvatska.
Dok plaće zaposlenika u šest godina nisu uspjele držati korak ni s rastom životnih troškova, primanja izvršnih direktora porasla su više od 40 posto.
Kako prenosi Forbes Hrvatska, izvršni direktori 100 velikih američkih kompanija s najnižim plaćama zaposlenika tijekom 2025. godine u prosjeku su zarađivali čak 614 puta više od svojih radnika.
Direktori do 17,5 milijuna dolara, radnici do 36.571 dolara
IPS je u analizu uključio 100 kompanija iz indeksa S&P 500 s najnižom medijalnom plaćom zaposlenika. Prosječna godišnja naknada njihovih izvršnih direktora u 2025. dosegnula je 17,5 milijuna dolara.
S druge strane, medijalna godišnja plaća zaposlenika u tim kompanijama iznosila je 36.571 dolar.
Još je znakovitiji pogled na kretanje primanja posljednjih godina. Od 2019. do 2025. naknade izvršnih direktora povećane su za 41,4 posto, dok su plaće zaposlenika porasle 20,7 posto.
U istom je razdoblju inflacija iznosila 25,9 posto. Drugim riječima, rast plaća zaposlenika nije bio dovoljan ni da sustigne rast cijena.
Istodobno se dodatno povećao i jaz između vrha kompanija i njihovih zaposlenika. Omjer primanja direktora i radnika u promatranih 100 kompanija od 2019. narastao je za 8,4 posto.
Dva različita ekonomska svijeta
IPS upozorava i na širu sliku koncentracije bogatstva. S kompanijama obuhvaćenima istraživanjem povezano je najmanje 36 milijardera, među kojima su članovi obitelji Walton povezani s Walmartom, Jeff Bezos i MacKenzie Scott povezani s Amazonom te suosnivači Carvane Ernie Garcia II i Ernie Garcia III.
Sarah Anderson, glavna autorica izvješća i direktorica projekta Global Economy pri IPS-u, upozorava da tako velike razlike predstavljaju ozbiljan društveni problem.
Prema njezinu tumačenju, ljudi koji vode velike kompanije nalaze se u financijskoj stvarnosti toliko udaljenoj od one u kojoj žive njihovi zaposlenici da im je teško u potpunosti razumjeti svakodnevne financijske pritiske radnika.
Izvješće pritom navodi da dio slabije plaćenih zaposlenika ovisi o američkim programima državne pomoći, uključujući Medicaid i SNAP, program namijenjen pomoći pri kupnji hrane.
S druge strane, 100 kompanija obuhvaćenih analizom zajedno angažira 1282 registrirana savezna lobista.
Direktor Walmarta zaradio 958 puta više od medijalnog zaposlenika
Walmart nudi jedan od upečatljivijih primjera razlike između primanja vrha kompanije i zaposlenika.
Tadašnji izvršni direktor Doug McMillon tijekom 2025. primio je ukupnu naknadu od 29,2 milijuna dolara. To je 958 puta više od medijalne godišnje plaće Walmartova zaposlenika, koja je iznosila 30.520 dolara.
Može li se jaz smanjiti?
Autori IPS-ova izvješća smatraju da bi se rastuće razlike mogle ublažiti kombinacijom poreznih i regulatornih mjera.
Među njihovim je prijedlozima veće porezno opterećenje za kompanije u kojima izvršni direktor prima više od 50 puta veću naknadu od medijalnog zaposlenika, kao i povećanje poreza na otkup vlastitih dionica.
Predlažu i korištenje državnih ugovora i subvencija kao svojevrsne poluge. Kompanijama koje posluju s državom ili primaju javne poticaje mogla bi se, primjerice, postaviti dodatna ograničenja vezana uz otkup vlastitih dionica.