Ponekad je u poslu, baš kao i u privatnom životu, važnije koga poznaješ nego što (i koliko) znaš. Ne zato što znanje nije važno, nego zato što prilike često dolaze kroz ljude.
Primjerice, određeni oglas za posao možda nikad ni ne izađe 'van' jer netko iz tima kaže: “Znam jednu osobu koja bi bila super za ovo.”
Ili projekt završi u tvojim rukama jer si prije godinu dana na konferenciji s nekim razmijenio par rečenica koje su ostavile dobar dojam. U takvim trenucima shvatiš da karijera nije samo niz kompetencija, nego i mreža odnosa.
Ipak, mnogima ta ideja ne sjeda najbolje. Za dio ljudi networking zvuči kao nešto neprirodno, pa čak i pomalo neiskreno. Kao da se radi o “skupljanju kontakata” ili površnim razgovorima s ciljem koristi. To često proizlazi iz osobnog karaktera, odgoja ili sustava vrijednosti u kojem se naglašava da bi znanje i trud trebali biti dovoljni sami po sebi.
Zbog toga se networking lako percipira kao nešto nametnuto, pa čak i neugodno. Nešto što “treba odraditi”, a ne nešto u čemu se može uživati.
Zašto je networking ipak važan?
U stvarnosti, networking je puno manje manipulacija, a puno više komunikacija. Riječ je o načinu na koji dolazimo do informacija koje često nisu javno dostupne, učimo iz tuđih iskustava i postajemo vidljiviji unutar svoje struke. Kroz takve kontakte otvaraju se i nove prilike, bilo da je riječ o poslu, projektu ili suradnji.
Unatoč tome, mnogi se i dalje drže podalje od networkinga. Razlozi su vrlo ljudski. Nekima je nelagodno započinjati razgovore s nepoznatim ljudima, drugi zaziru od površnog “small talka”, a treći imaju dojam da bi za networking morali postati netko tko nisu. Glasniji, nametljiviji ili umjetno samopouzdani. Često se iza svega krije i uvjerenje da je networking neautentičan ili proračunat. U svojoj srži, ta nelagoda se često svodi na jednostavnu misao: “To nisam ja.”
Kako to promijeniti?
Promjena počinje malim pomakom u perspektivi. Networking nije predstava u kojoj trebaš odigrati ulogu, nego odnos koji se gradi kroz vrijeme. Ne moraš impresionirati ni “prodavati” sebe. Dovoljno je biti znatiželjan, otvoren i dosljedan sebi. Kada nestane pritisak da moraš ostaviti savršen dojam, prostor se prirodno otvara za iskrenu komunikaciju. U tom trenutku networking prestaje biti zadatak s popisa i postaje nešto puno opuštenije i, za mnoge iznenađujuće, čak ugodno.
Kako networking učiniti ugodnijim (i čak zabavnim)?
Sve počinje s promjenom fokusa. Umjesto da razmišljaš što možeš dobiti iz razgovora, pokušaj razmišljati o tome što možeš naučiti. Ljudi vrlo brzo osjete razliku između iskrenog interesa i skrivenih očekivanja, a upravo taj interes najčešće otvara vrata kvalitetnijim razgovorima.
Važno je i pronaći pristup koji odgovara tvojoj osobnosti. Networking ne mora izgledati kao bučan event pun nepoznatih lica. Nekome će više odgovarati razgovor uz kavu, drugome razmjena poruka ili komentiranje nečijeg rada online. Ne postoji univerzalni model. Postoji samo onaj koji tebi ima smisla.
Veliku razliku čine i jednostavna, prirodna pitanja. Ne treba ti savršena rečenica za početak razgovora. Dovoljno je pitati nekoga kako je došao do svog posla ili što mu je trenutno najzanimljivije u onome što radi. Ljudi vole pričati o svom iskustvu, pogotovo kad osjete da ih netko zaista sluša.
Jednako je važno održavati kontakte bez pritiska. Networking nije nešto što se “odradi” i zaboravi, nego proces koji se razvija kroz male, povremene interakcije. Ponekad je dovoljno javiti se s kratkom porukom ili podijeliti nešto što bi drugoj osobi moglo biti korisno.
Na kraju, možda i najvažnije, pokušaj davati prije nego što tražiš. Ako nekome možeš pomoći, učini to bez očekivanja. Upravo u tim nenametljivim, spontanijim gestama često nastaju najčvršće profesionalne veze.