Gotovo da nema radnog mjesta u Hrvatskoj na kojem se barem potajno ne preispituje budućnost.
Prema istraživanju portala MojPosao, čak 88 posto zaposlenih razmišlja o promjeni posla, dok je tek maleni postotak onih koji su u potpunosti zadovoljni i ne razmatraju odlazak. Razlozi su dobro poznati: plaća, međuljudski odnosi, izostanak prilika za napredovanje i osjećaj da posao više ne donosi sigurnost kakvu je nekoć obećavao.
No dok hrvatski zaposlenici razmišljaju o promjeni, u SAD-u se među milenijalcima razvija još složeniji fenomen.
Istraživanje provedeno među 2.000 pripadnika generacije Z i milenijalaca, koje je naručila online obrazovna platforma ELVTR, pokazalo je da je 37 posto milenijalaca nezadovoljno trenutačnim poslom, a njih 55 posto osjeća nesigurnost u vezi svoje karijere. Gotovo šest od deset ispitanika priznaje da bi im odgovarao “vanjski razlog” za odlazak, poput otkaza, jer se osjećaju zaglavljeno, objavio je portal Fast company.
Direktor ELVTR-a Roman Peskin taj fenomen naziva “karijernom dismorfijom”. Poslovi, kaže, više ne nude stabilnost ni jasan put napredovanja kakav je prethodnim generacijama bio gotovo podrazumijevan. Istodobno, mnogi mladi nose teret studentskih kredita, suočeni su s rastućim troškovima života, a tradicionalne životne prekretnice poput kupnje doma sve su udaljenije.
„Prodali smo im viziju karijere koju vjerojatno neće ostvariti”, upozorava Peskin. Spremni su razmišljati o promjeni, ali si ne mogu priuštiti da sami povuku taj potez.
Osjećaj zaglavljenosti u urušavajućoj piramidi karijere
Mnogi milenijalci tako ostaju u svojevrsnom limbu. Ne usuđuju se dati otkaz, ali ni ne vjeruju da će ostanak donijeti obećanu budućnost. Na društvenim mrežama taj se osjećaj naziva “Velikom milenijalskom krizom karijera”.
Desetljećima je korporativni svijet funkcionirao poput piramide: velik broj mladih na dnu, postupna selekcija kroz rad i iskustvo, a na vrhu oni koji su se dokazali. Model pokušaja i pogrešaka bio je sastavni dio razvoja.
Danas se taj sustav ubrzano mijenja.
Umjetna inteligencija preoblikuje najniže stepenice karijerne ljestvice, a kompanije poput PwC-a i IBM-a već upozoravaju da automatizacija smanjuje broj početnih pozicija. Prema izvješću tvrtke Avature, u kojem je sudjelovalo 180 HR stručnjaka diljem svijeta, 76 posto ispitanika smatra da će AI znatno smanjiti zapošljavanje, posebno na ulaznim razinama.
Direktor Avaturea Dimitri Boylan ističe da mnogi njegovi klijenti, među kojima su Apple i Xerox, vjeruju kako klasična piramidalna struktura u budućnosti više neće postojati. Tvrtke si, kaže, više ne mogu priuštiti eksperimentiranje, pa selekcijski procesi postaju zahtjevniji, a tolerancija na pogreške manja.
Sustav u kojem se učilo kroz rad i postupno napredovalo mogao bi ustupiti mjesto okruženju u kojem je prostor za pogreške minimalan.
„To je problem koji se kumulativno pogoršava”, upozorava Boylan. Najviše će ga osjetiti upravo oni koji sada ulaze na tržište rada.
Krize srednjih godina počinju s 25
Ella Robertson McKay iz organizacije One Young World smatra da generacija Z posjeduje prilagodljivost i digitalnu pismenost kao veliku prednost, no naglašava potrebu za novim modelima razvoja karijera.
Peskin pritom ističe da će vrhunski talenti uvijek pronaći svoje mjesto, ali da se jaz između sigurnih i nesigurnih karijera produbljuje. Stabilnost zaposlenja više nije zajamčena ni u jednoj industriji.
„Sve više nalikuje zakonu džungle”, kaže. „Krize srednjih godina sada počinju s 25.”
Maštanja o otkazu stoga nisu samo znak izgaranja. Ona su simptom dubljeg poremećaja u načinu na koji razumijemo karijeru, uspjeh i sigurnost. Dok milenijalci potajno priželjkuju da ih netko skine s ljestvice koja se ljulja, generacija Z tek otkriva da bi ta ljestvica mogla izgledati potpuno drukčije nego što su im govorili.
Izvor: Fast company