Nitko od nas ne želi zvučati nesigurno. Svi mi želimo da nas se čuje i shvati ozbiljno kada govorimo na sastancima ili u drugim poslovnim situacijama. Ipak, mnogi od nas u govoru koriste riječi koje umanjuju snagu vlastite poruke. Ako želimo djelovati samouvjereno i uvjerljivo, trebali bismo izbjegavati sljedeće izraze, savjetuje Judith Humphrey, savjetnica za komunikacije kako prenosi Točka na I.
„Samo“
Ova riječ ubija pozornost! Često je koristimo, iako umanjuje težinu onoga što govorimo.
Na primjer: „Samo sam htio reći…“, „To je samo misao“ ili „Samo bih dodao…“.
U svakom od ovih primjera riječ „samo“ umanjuje snagu izgovorenoga jer sugerira da ono što slijedi nije osobito važno – kao neka usputna napomena publici.
Izbacivanjem ove riječi naš govor dobiva na težini. Umjesto „To je samo misao“, možemo reći: „O tome smo dosta razmišljali“.
Isto vrijedi kada riječ „samo“ ili „jedino“ koristimo kako bismo se opravdali.
Izrazi poput „Rekao sam to samo zato što…“ ili „Samo sam mislio…“ zvuče kao opravdavanje. Ostavljaju dojam da smo nesigurni i smanjuju naš utjecaj.
Bolje je govoriti jasno i bez umanjivanja vlastitih stavova.
Nepotrebno ili pretjerano ispričavanje
„Žao mi je“ izgovaramo kada pogriješimo. No ispričavanje zbog sitnih pogrešaka često više šteti nego koristi.
Možda smo preskočili slajd ili napravili neku drugu grešku prilikom prezentacije. No skretanje pažnje na pogrešku potkopava našu uvjerljivost.
U takvim situacijama bolje je jednostavno nastaviti kao da se ništa nije dogodilo ili, ako je nužno, vratiti propušteni slajd bez naglašavanja pogreške.
Umjesto da se ispričavamo, trebali bismo ostati smireni i nastaviti dalje.
Ispričavanje fokus stavlja na nešto negativno vezano uz nas, a publika nas tada tako i doživljava.
Često se ispričavamo za sve i svašta – zbog kašnjenja, ponašanja ili uputa. Time nesvjesno usmjeravamo pažnju na vlastite slabosti.
Umjesto „Ispričavam se zbog kašnjenja“, možemo reći: „Hvala vam na strpljenju“. Tako zadržavamo pozitivan ton.
„Nisam siguran/na“
Često govorimo „Nisam siguran u ovo“ ili „Nisam siguran možemo li to učiniti“. Iako namjera može biti dobra, takav izraz ostavlja dojam nesigurnosti.
Ako nismo sigurni, umjesto toga možemo reći: „Mogli bismo to izvesti. Evo kako mi to vidimo…“ Zatim možemo objasniti svoje razmišljanje. Tako negativno pretvaramo u pozitivno i djelujemo promišljeno, a ne kolebljivo.
„Mislim“, „Želim“, „Osjećam“ (u slabom kontekstu)
Glagoli koje koristimo trebali bi biti snažni, ali neki mogu oslabiti našu poruku ako ih koristimo neodlučno.
Na primjer, „Mislim“ može zvučati nesigurno. Umjesto „Mislim da bismo trebali nastaviti s ovim planom“, snažnije je reći: „Uvjereni smo da trebamo nastaviti“ ili „Znamo da trebamo nastaviti“.
„Željeti“ također može zvučati slabo. Umjesto „Želim da se to napravi“, snažnije je: „Odlučili smo to napraviti“.
Ako kažemo da „osjećamo“ da nešto nije izvedivo, to također može zvučati nesigurno. Bolje je reći: „Uvjereni smo da program nije izvediv“.
Poštapalice i druge fraze za kupovanje vremena
Često čujemo poštapalice poput „znaš“, „hm“, „to je dobro pitanje“ dok ljudi pokušavaju dobiti na vremenu.
Takve poštapalice odaju nesigurnost i odvlače pažnju od poruke.
Posebno je problematična fraza „To je dobro pitanje“ prije odgovora jer zvuči kao kupovanje vremena.
Umjesto toga, bolje je napraviti kratku pauzu. Tišina često pokazuje sigurnost, a ne slabost.
Ako želimo unaprijediti komunikaciju, trebamo se fokusirati na jasnoću i sigurnost u izražavanju. Snažan dojam ne dolazi iz kompliciranih riječi, nego iz uvjerenja i načina na koji ih izgovaramo.