Izlazak nove videoigre obično se ne smatra osobito važnim datumom u poslovnom kalendaru. Osim, naravno, ako ste među onima koji je dugo čekaju i već razmišljaju o danu godišnjeg kako bi je zaigrali u miru.
Takve najave ovih dana prate i skori izlazak GTA 6, no uzimanje slobodnog zbog igranja videoigrice šire je pitanje od jednog naslova.
Nekome će to biti sasvim razumljivo. Drugi će se zapitati zašto bi odrasla osoba „trošila” godišnji na videoigre. Produženi vikend na moru zvuči kao dobro iskorišteno vrijeme. Slobodan petak za odlazak na koncert također ne traži posebno objašnjenje. Dan proveden s kontrolerom u rukama ipak budi određena pitanja.
Pritom su mnogi koji su odrastali uz prve PlayStatione, Nintendo i računalne igraonice danas ljudi s poslovnim rokovima, kreditima i obiteljskim obvezama. Videoigre ostale su jedan od njihovih hobija, premda je vremena za njih sve manje.
Je li onda važno kako provodimo slobodan dan ili što nam taj dan donosi? I mora li odmor izgledati dovoljno „korisno” da bismo ga mogli provesti bez grižnje savjesti?
Slobodan dan u kalendaru, posao i dalje u glavi
Upravo je uzimanje godišnjeg zbog videoigara našao svoje mjesto u fokusu teksta objavljenog na portalu Psychology Today.
Nekome u odmaku od posla pomaže vrt, nekome kuhanje, trčanje ili knjiga, a nekome igranje videoigara.
To ne znači da će svaka igra biti opuštajuća ili da će svima odgovarati isti način predaha. Ali sam izbor hobija malo nam govori o tome koliko se netko odmorio. Izlet na kojem neprestano provjeravamo poslovni mobitel također nije jamstvo da smo se uspjeli isključiti.
Kad za hobije više nemamo energije
Koliko posao može zauzeti prostora i nakon završetka radnog vremena, pokazalo je istraživanje Alma Career Croatia, tvrtke koja upravlja portalom MojPosao, provedeno 2025. na više od tisuću ispitanika.
Čak 85% ispitanika navelo je da se kući vraća iscrpljeno, bez energije za aktivnosti izvan posla, dok ih 60% zbog stresa odustaje od hobija i slobodnih aktivnosti.
Upravo ono čemu bismo se nakon posla mogli veseliti tako ostaje za neki drugi dan. Kad bude manje obveza. Kad prođe ovaj projekt. Kad se malo naspavamo.
U istom istraživanju 78% ispitanika navelo je da je barem jednom doživjelo burnout, opisan kao potpuna fizička, emocionalna i mentalna iscrpljenost uzrokovana dugotrajnim stresom i preopterećenjem na poslu. Podatak se odnosi na iskustva koja su sudionici sami prijavili.
Istodobno, 51% ispitanika nikada ne uzima bolovanje, slobodne dane ili godišnji odmor zbog stresa ili iscrpljenosti.
U takvom kontekstu vrijedi se zapitati koliko si uopće dopuštamo predah prije nego što ostanemo bez energije i za stvari koje volimo. A zatim i zašto pojedine načine odmora prihvaćamo lakše od drugih.
Predah ili odgađanje problema?
Dan godišnjeg za igranje videoigrice može značiti priliku da se posvetimo hobiju bez pogleda na sat i razmišljanja o ranom ustajanju. Jednako kao što netko želi slobodno prijepodne za pecanje, odlazak u kino ili čitanje knjige koju tjednima premješta po noćnom ormariću.
Ipak, igranje zaslužuje ista pitanja kao i svaka druga aktivnost kojoj posvećujemo vrijeme. Kako se osjećamo nakon njega? Jesmo li uživali ili smo nastavili i kad nam više nije bilo zabavno? Ostaje li dovoljno prostora za spavanje, odnose i druge obveze?
Tekst na portalu Psychology Today razlikuje unaprijed planiran odmor od reaktivnog izbjegavanja obveza. Ta je razlika korisna, ali sam datum upisan u kalendar nije dovoljan da bismo neku naviku proglasili dobrom za nas.
Važni su njezini učinci i mjesto koje zauzima u svakodnevici. Povremeni slobodan dan posvećen igranju može biti ugodno iskustvo. Igranje koje redovito potiskuje san, stvara sukobe ili služi stalnom odgađanju problema traži drugačiji pogled.
Zato nema potrebe ni svako igranje prikazivati kao problem ni predstavljati videoigre kao recept protiv izgaranja.