Stalni ugovor, jasna karijerna putanja i osjećaj sigurnosti nekada su bili standard kojem je težio velik dio zaposlenih. Danas je slika tržišta rada ponešto drugačija.
Sve više ljudi radi kao freelanceri, vanjski suradnici, preko agencija, na nepuno radno vrijeme ili u poslovima koji formalno jesu zaposlenje, ali bez ozbiljne mogućnosti napredovanja i dugoročnog razvoja.
Takav model kompanijama donosi veću fleksibilnost i niže troškove, ali za radnike često znači veću nesigurnost.
Paul Osterman, profesor emeritus ljudskih resursa i menadžmenta na MIT Sloan School of Management, proveo je nacionalno reprezentativno istraživanje na više od 6000 zaposlenih, piše fast company.
Prema rezultatima, čak 35 posto američke radne snage može se svrstati među takozvane lako zamjenjive radnike.
U tu skupinu ulaze:
• freelanceri
• radnici angažirani preko vanjskih izvođača i agencija
• vozači i dostavljači koji rade preko digitalnih platformi
• medicinske sestre angažirane kao 'putujući' vanjski radnici
• zaposlenici na kratkoročnim ugovorima
• dio zaposlenih na nepuno radno vrijeme
• radnici koji jesu na platnoj listi tvrtke, ali bez realne karijerne perspektive.
Zašto kompanije sve češće biraju fleksibilnije modele rada?
Jedan od glavnih razloga su troškovi.
Angažiranjem vanjskih radnika kompanije mogu smanjiti izdatke za benefite i druge obveze koje dolaze sa stalnim zaposlenjem.
Drugi razlog je fleksibilnost.
Poslodavcima takav model omogućuje da lakše povećavaju ili smanjuju broj ljudi ovisno o opsegu posla, gospodarskim uvjetima ili promjenama u poslovanju.
Neizvjesnost povezana s umjetnom inteligencijom mogla bi dodatno ubrzati taj trend. Tvrtke danas teže procjenjuju koliko će zaposlenih trebati za dvije ili tri godine i koje će vještine tada biti tražene.
U takvoj situaciji privlačniji postaju radni aranžmani koje je moguće relativno brzo prilagoditi.
Freelanceri zadovoljniji, vanjski i marginalni radnici znatno manje
Istraživanje pokazuje da nisu svi fleksibilni modeli rada jednaki.
Freelanceri u prosjeku iskazuju veće zadovoljstvo svojim radnim aranžmanom od klasično zaposlenih radnika, prvenstveno zbog veće kontrole nad rasporedom i fleksibilnosti.
S druge strane, radnici angažirani preko vanjskih izvođača i marginalni zaposlenici pokazuju znatno nižu razinu zadovoljstva.
Kod tih skupina zabilježena je i manja spremnost na dodatni trud i veći angažman za poslodavca.
To znači da posljedice takvog modela rada ne osjećaju samo zaposlenici, nego i same organizacije.
Više vanjskih radnika može značiti i veći sigurnosni rizik
Posljedice se ne zaustavljaju na plaći i zadovoljstvu zaposlenih.
Jedno istraživanje koje je usporedilo bolnice u kojima čišćenje obavljaju vanjski izvođači s bolnicama koje koriste vlastite stalno zaposlene radnike pokazalo je više stope infekcija u bolnicama koje su se oslanjale na vanjske izvođače.
Sličan obrazac zabilježen je i kod ozljeda na radu.
Radna mjesta s većim udjelom lako zamjenjivih radnika bilježe više stope ozljeda.
Jedno od objašnjenja jest slabija uključenost vanjskih radnika u interne komunikacijske mreže, procedure i odnose unutar organizacije.