Dok traže novi posao, kandidati sve više obraćaju pozornost na jedan faktor koji može presuditi pri prihvaćanju ponude, vrijeme i trošak putovanja na posao, objavljuje cnbc makeit.
Unatoč zahtjevnom tržištu rada, stručnjakinja za karijere u Monsteru Vicki Salemi kaže da su zaposlenici sve svjesniji utjecaja dugog putovanja na zdravlje i osobne financije.
Prema istraživanju Monster Research Institutea, 49 posto potencijalnih zaposlenika barem je jednom tijekom karijere odbilo ponudu za posao zato što bi putovanje bilo predugo ili preskupo, dok je rast cijena goriva utjecao na način na koji posao traži 65 posto kandidata.
Istraživanje je u srpnju 2026. proveo Pollfish na uzorku od 1.005 zaposlenih odraslih osoba u SAD-u, a ispitanici su odgovarali na pitanja o tome kako putovanje na posao i rast životnih troškova utječu na njihovu potragu za zaposlenjem. Margina pogreške iznosi plus ili minus tri postotna boda.
„Kandidati su dobro informirani i promatraju cjelokupni paket koji dolazi s ponudom za posao, uključujući vrijeme i troškove putovanja. Plaća više nije jedini kriterij prema kojem odlučuju hoće li prihvatiti posao“, objašnjava Salemi.
Dodaje da zaposlenici i kandidati sve veći prioritet daju ravnoteži privatnog i poslovnog života, ali i vlastitom zdravlju.
Zbog putovanja na posao dala otkaz
Prije nego što je počela raditi na potpuno udaljenim pozicijama, 33-godišnja Kyyah Abdul znala je provesti i do osam sati dnevno na putu.
Kao 22-godišnja studentica diplomskog studija budila se u četiri sata ujutro, putovala tri sata do posla u biotehnološkoj kompaniji, zatim još tri sata do fakulteta, a nakon nastave vozila još 45 minuta do kuće.
Kaže da su dugo putovanje, velike prometne gužve i vrućine u Los Angelesu počeli ozbiljno utjecati na njezino zdravlje.
Tri mjeseca nakon početka rada gotovo je doživjela dvije prometne nesreće u istom tjednu nakon što je zadrijemala za volanom. Tada je odlučila raskinuti ugovor.
Abdul, koja radi u području regulatornih poslova i studira pravo, posljednjih sedam godina nema svakodnevno putovanje na posao.
„Automatski kažem ne ako postoji bilo kakav uvjet da moram nekamo putovati na posao“, rekla je za CNBC Make It.
Nije jedina. Prema Monsterovu istraživanju, 30 posto kandidata kaže da ih nikakav poticaj – uključujući veću plaću ili pogodnosti povezane s prijevozom – ne bi uvjerio da prihvate posao s neprihvatljivim putovanjem.
Kraći put važniji i od veće plaće
Dvadesetpetogodišnja Eva Bedell otišla je još korak dalje. Tijekom 2025. prihvatila je znatno nižu plaću kako bi radila samo deset minuta od kuće.
Prethodno je upravljala studijem joge do kojeg je svakodnevno vozila oko pola sata autocestom. Kaže da je zbog udaljenosti imala osjećaj da je odvojena od zajednice u kojoj živi.
Na njezinu odluku utjecale su i cijene goriva.
Čak 65 posto kandidata kaže da su rastuće cijene goriva promijenile ono što traže od posla, dok ih 23 posto zbog skupljeg goriva posao traži bliže domu.
Bedell je samo na gorivo mjesečno trošila između 200 i 300 dolara. Iako je prihvatila manju plaću, novi posao smanjio joj je mjesečne troškove putovanja za približno 100 dolara.
Prema podacima američkog Ureda za popis stanovništva, oko 70 posto radnika na posao putuje samo automobilom. Prosječna cijena galona benzina 23. rujna iznosila je 4,47 dolara, što je 41 posto više od 3,17 dolara godinu ranije.
„Cijene goriva definitivno mijenjaju način na koji ljudi traže posao“, kaže Salemi.
Raste i vrijeme provedeno na putu
Istodobno se postupno povećava i prosječno vrijeme potrebno za dolazak na posao.
Prema posljednjim dostupnim podacima američkog Ureda za popis stanovništva, prosječno putovanje na posao 2024. trajalo je 27,2 minute, u odnosu na 26,8 minuta godinu ranije.
Bedell je u ožujku 2026. počela raditi u neprofitnoj organizaciji u Nashvilleu. Nova pozicija donijela joj je veću plaću, bolje pogodnosti i kratko putovanje do posla.
Za Abdul je, pak, rad na daljinu omogućio da istodobno radi i završi studij prava koji pohađa u hibridnom obliku.
Trošak prijevoza postaje dio pregovora o poslu
Salemi smatra da bi pitanje putovanja moglo potaknuti poslodavce i kandidate da prilikom dogovaranja uvjeta rada traže fleksibilnija rješenja.
Neke kompanije već nude naknade i druge pogodnosti kojima zaposlenicima smanjuju troškove dolaska na posao. Ako ih poslodavac nema, Salemi smatra da kandidati mogu pokušati pregovarati o takvoj pogodnosti prije prihvaćanja ponude.
U SAD-u se tim pitanjem počela baviti i politika. Predložen je zakon Lowering Commuting Costs Act, kojim bi se smanjili osobni troškovi dolaska na posao, uključujući gorivo, javni prijevoz i cestarine. Prema prijedlogu zakona, zaposleni bi mogli ostvariti saveznu poreznu olakšicu do 4.080 dolara godišnje.
Za Abdul i Bedell kraće ili potpuno izostavljeno putovanje na posao u konačnici ne znači samo financijsku uštedu. Donijelo im je i više vremena za život izvan posla.
„Volim svoj posao. Volim raditi u regulatornim poslovima. Volim pomagati pacijentima“, kaže Abdul. „Ali neću izgubiti život provodeći tri sata na cesti niti ugrožavati svoje mentalno zdravlje.“