Usporedno s rastom prosječne neto plaće u Hrvatskoj, koja je u trećem ovogodišnjem kvartalu iznosila 7.237 kuna (+7 posto u odnosu na isto razdoblje lani), posljednjih mjeseci nemoguće je ne primijetiti rast ukupnih mjesečnih troškova građana uslijed rasta cijene energenata i poskupljenja hrane.
Aktualna situacija nas dovodi do pitanja na koji način su se građani prilagodili trenutnim okolnostima te uspijevaju li, i koliko, novca 'ostaviti sa strane'?
Servis MojaPlaća pozabavio se upravo tim pitanjem, provođenjem istraživanja o štednim navikama građana u kojem je sudjelovalo više od 9.000 ispitanika.
Svaki četvrti građanin živi 'od plaće do plaće'
Prema rezultatima istraživanja, manje od polovice ljudi u Hrvatskoj (44%) sustavno i redovito štedi na način da mjesečno svjesno izdvaja određenu svotu novca. Trećina ispitanika građana ističe (30%) kako nemaju strukturiranu štednju, ali u pravilu ne potroše sva primanja tog mjeseca već im dio ostane na računu, dok svaki četvrti građanin (24%) živi 'od plaće do plaće', trošeći svu mjesečnu zaradu.
Ne iznenađuje činjenica kako u većoj mjeri štede građani s većim primanjima, pa tako svjesno štedi svega 27% osoba s mjesečnom zaradom manjom od 4.000 kuna, dok to isto čini gotovo dvije trećine građana (62%) koji svakog mjeseca uprihode više od 10.000 kuna.
U prosjeku, Hrvati mjesečno 'sa strane' ostavljaju 460 kuna, ali ako pogledamo samo one građane koji imaju jasno uspostavljen plan štednje onda taj iznos raste na 1.038 kuna.
Očekivano, najmanje uštede građani s najnižim primanjima. Oni s plaćom manjom od 4.000 kuna mjesečno uspijevaju uštediti 170 kuna, dok najveću svotu novaca za štednju odvajaju ljudi čija primanje prelaze 10.000 kuna - 1.623 kune mjesečno.
Zabrinjavajuća je činjenica da trećina Hrvata (34%) mjesec završi u 'minusu', a najčešće se radi o građanima s plaćama do 6.000 kuna.
Novac se najčešće stavlja u čarapu!
Najveći broj Hrvata (42%) novac štedi tako da ga stavlja „u čarapu“, dok je drugi najpopularniji način štednje štedni račun (38%). Dio građana (15%) novac 'špara' na način da ima životno osiguranje, a jednak broj ljudi (10%) svoj novac ulaže u dobrovoljne mirovinske stupove i stambenu štednju. Investicijski fondovi (7%) te zlato i plemeniti metali (2%) najrjeđi su oblici štednje.
Građani s nižim primanjima skloniji su primjeni „čarape“, dok ispitanici s višim primanjima svoj novac češće raspoređuju i na ostale oblike štednje.
Štedimo za pokvarenu perilicu, a ne za budućnost
Većina ljudi (65%) novac štedi za iznenadne situacije, kao što su popravak pokvarenog kućanskog aparata ili automobila, svaka treća osoba novac sprema radi većih kupovina poput kupnje ili adaptacije stana, 29% štedi kako bi si mogli priuštiti neki dugo priželjkivani predmet, a 23% ispitanih će ušteđeni novac iskoristiti kako bi negdje otputovali.
Svega petina Hrvata (18%) štedi za budućnost, odnosno mirovinu.
Koliko bi nam trajale trenutne 'zalihe'?
Kad bi im se iznenada mjesečni prihodi prepolovili, više od polovice građana priznaje kako već nakon mjesec dana ne bi imali dovoljno novca za hranu i režije.
Još poraznije zvuči podatak kako je svaka peta osoba (20%) i sa trenutnim prihodima primorana svakog mjeseca ići u minus jer njihova zarada nije dostatna za pokrivanje troškova hrane i režija. U slučaju da ostanu bez polovice mjesečnih prihoda, 21% građana bi istog trena ostao bez mogućnosti financiranja hrane i režija, dok bi podjednakom broju ljudi (20%) trenutne novčane zalihe bile dostatne za narednih mjesec dana.
Zalihe za više od šest mjeseci imalo bi 12% ispitanika, mahom onih koji imaju primanja veća od 10.000 kuna.
O istraživanju:
Istraživanje je provedeno na preko 9.000 ispitanika preko MojaPlaća servisa, od kojih su 57% žene, a 43% muškarci. Većina ispitanika (80%) su zaposleni. Najviše ispitanika (36%) ima srednju stručnu spremu, 30% ih ima visoku stručnu spremu, a 19% ima višu stručnu spremu.
Dvije trećine ispitanika (36%) ima primanja između četriri i šest tisuća kuna, a 31% između šest i osam tisuća kuna. Ispitanika s primanjima do 4.000 kuna je 10%, a po 12% je onih s primanjima od 8 do 10 tisuća kuna te onih s više od 10.000 kuna.
