Razmišljaš o renoviranju stana, istovremeno planiraš pokrenuti novi posao i, usput, odlučuješ da je baš sad idealno vrijeme za pisanje knjige?
Ili možda vodiš tri velika projekta na poslu, razrađuješ ideju za podcast i pokušavaš, onako usput, preusmjeriti karijeru?
Ako ti sve ovo zvuči malo previše poznato... čestitamo! Vjerojatno si macrotasker.
Na prvuZvuči impresivno, ali… možda te upravo ta tvoja “supermoć” zapravo usporava.
Jesi li “macrotasker”?
Ako istodobno pokušavaš uhvatiti više velikih projekata, postoji šansa da jesi, i da te to, zapravo, koči.
Većina nas zna da multitasking ne funkcionira baš najbolje. Kad pokušavaš odgovoriti na e-mail dok šećeš psa i usput pratiš sastanak na slušalicama, rezultat je obično loš na svim frontama. Ili propustiš pitanje šefa ili zakoračiš u nešto što 'definitivno nije lišće'.
Ograničenja multitaskinga svima su prilično jasna, no trenerica za upravljanje vremenom Elizabeth Grace Saunders, tvrdi kako nije samo previše malih zadataka ono što nas može iscrpiti. Puno veći problem nastaje kad pokušavamo odjednom raditi previše velikih stvari.
Ako se osjećaš preplavljeno svim stvarima koje si pokrenuo/la, i poslovno i privatno, evo tri koraka koja ti mogu pomoći da napreduješ učinkovitije.
1. Ograniči broj novih početaka
Prvi korak uspješnog macrotaskinga je, ne započinjati previše novih projekata odjednom.
Ako te čeka veliki zadatak, poput lansiranja novog proizvoda ili preuređenja doma, pokušaj u isto vrijeme ne pokretati još nešto jednako zahtjevno.
Svaki početak ima svoj “početni trošak”: istraživanje, planiranje, okupljanje tima i donošenje važnih odluka. Većina ljudi to može kvalitetno raditi samo u jednoj ili dvije ključne oblasti istodobno.
Kad postaviš smjer i možeš delegirati dio posla, tek tada ima smisla otvarati nešto novo. Inače riskiraš da usporiš sve što radiš ili da donosiš loše odluke jer nemaš dovoljno prostora za razmišljanje.
Ako te već sama pomisao na “ograničavanje” projekata čini nervoznim, probaj napraviti plan po mjesecima: „U listopadu pokrećem renovaciju, u studenom istražujem ideju za podcast, a u prosincu radim strategiju rebrandinga.“
Kad znaš kad ćeš se čime baviti, lakše se fokusiraš na ono što je trenutno pred tobom.
2. Ostavi prostor za provedbu
Ideje su sjajne. Planiranje je odlično. Ali, samo provedba donosi rezultate. Ako drugi ljudi obavljaju većinu posla, macrotasking može funkcionirati dok su projekti u fazi provedbe. Ti postaviš smjer, a tim paralelno gura više stvari naprijed.
No, i tada moraš u svom kalendaru ostaviti prostor za pregled i povratnu informaciju, tjedne sastanke, komentiranje nacrta, odgovaranje na pitanja.
Ako si ti glavna osoba zadužena za provedbu, macrotasking je znatno teži. Zato, svaki mjesec odluči: „Koja su dva ili tri projekta koja stvarno mogu pomaknuti naprijed?“.
Ostale ili uspori, ili ih privremeno stavi na čekanje.
3. Dovrši započeto
Ako se pridržavaš prva dva savjeta, moći ćeš redovito dovršavati projekte.
No, tipično za macrotaskere jest da obožavaju započinjati stvari, ali im završavanje nije baš uzbudljivo. Rezultat? Hrpa “skoro gotovih” projekata koji nikad ne dožive finale. Ako si u toj fazi, uvedi pravilo: ne smiješ započeti ništa novo dok ne dovršiš barem dio starog.
Odaberi nekoliko projekata koji su najbliži kraju i fokusiraj se samo na njih. Naravno, u tom trenutku će ti pasti na pamet milijun novih ideja. Zapiši ih, ali ne diraj ih još.
Ako, čak i s najboljom voljom, i dalje ne uspijevaš zatvoriti projekte, potraži podršku.
To može biti zajednički rad s kolegom, suradnja s mentorom koji će te držati odgovornim ili dodatna pomoć u timu. Nema srama u traženju podrške jer završavanje zahtijeva disciplinu, a ne samo entuzijazam.