Već mjesecima prevladava pesimističan narativ o tržištu rada za generaciju Z: umjetna inteligencija zamjenjuje početna radna mjesta, poslodavci smanjuju zapošljavanje, a nedavni diplomanti suočavaju se s jednim od najtežih tržišta rada posljednjih godina. Iako je velik dio toga točan – ukupno zapošljavanje nedavnih diplomanata i dalje je 20 % niže nego prije pandemije – novi podaci Indeeda pokazuju da postoji i druga strana priče kada je riječ o izgledima za zapošljavanje mladih stručnjaka, prenosi forbes.hr.
Poslodavci traže AI-native talente
U istraživanju provedenom u suradnji s YouGovom, u kojem je sudjelovalo 1.001 tražitelj posla i 300 osoba odgovornih za donošenje odluka o zapošljavanju, Indeed je utvrdio da gotovo polovica poslodavaca (45 %) aktivno traži AI-native talente – osobe koje su vrlo vješte u korištenju alata umjetne inteligencije i osjećaju se sigurno radeći s njima.
Istodobno, samo 19 % zaposlenika smatra da dobro vlada umjetnom inteligencijom. Kada se podaci razvrstaju po generacijama, 35 % pripadnika generacije Z smatra se kompetentnima u području AI-ja, što je najveći udio među svim generacijama.
„Upravo je to paradoks“, kaže Kyle M.K., viši savjetnik za strategiju upravljanja talentima u Indeedu. „S jedne strane imate poslodavce koji tvrde da trebaju usporiti zapošljavanje na početnim pozicijama, a s druge strane upravo generaciju koja popunjava ta radna mjesta smatraju vrlo traženim talentom.“
Novi pogled na početne radne pozicije
Kako bi se riješio taj paradoks, M.K. smatra da organizacije trebaju ozbiljnije razgovarati o tome što danas zapravo znači početna radna pozicija i što očekuju od novih talenata.
U mnogim slučajevima, kaže, početna radna mjesta namijenjena su osobama koje nemaju stvarno radno iskustvo i koje „još nisu prošle lekcije koje dolaze kroz pokušaje i pogreške“. No to, dodaje, ne znači da nisu pametni i sposobni.
„Riječ je o iznimno inteligentnim ljudima koji su obrazovani u svijetu tehnologije“, ističe, naglašavajući da bi bilo pogrešno smatrati ih nepotrebnim talentom.
Sveučilišta već pripremaju studente za AI eru
M.K. također ističe da mnoga sveučilišta danas aktivno pripremaju studente za radno okruženje u kojem će umjetna inteligencija biti sastavni dio svakodnevnog rada, kroz praktično eksperimentiranje i edukaciju kakva se često ne pruža na radnom mjestu.
Tvrtke zaostaju u edukaciji zaposlenika
Indeed navodi da samo 32 % zaposlenika smatra kako su od svog poslodavca dobili odgovarajuću edukaciju o umjetnoj inteligenciji. To dodatno naglašava potrebu da tvrtke ne zanemare talente iz generacije Z, koji često već dolaze s tim znanjima.
„U većini organizacija postoji golema praznina kada je riječ o edukaciji“, kaže M.K. „Sve više tvrtki shvaća da moraju unaprijediti vještine svojih zaposlenika, ali jednostavno nemaju infrastrukturu za to.“
U eri umjetne inteligencije, smatra M.K., više nije dovoljno zaposlenike posjesti pred računalo i dati im online edukacijski modul. Organizacije trebaju omogućiti praktične aktivnosti kroz koje će zaposlenici naučiti kako primijeniti AI u svakodnevnom radu. Također, svaki odjel trebao bi imati stručnjaka za umjetnu inteligenciju koji može odgovarati na pitanja i pomoći kolegama u primjeni novih alata.
Ni menadžeri nisu spremni za AI
M.K. ističe da nedostatak edukacije nije problem samo zaposlenika, nego i menadžera. Čak 48 % rukovoditelja koji vode AI-native zaposlenike priznalo je Indeedu da njihovi članovi tima imaju bolje AI vještine od njih samih.
„Tradicionalno su poslodavci na vodeće pozicije postavljali ljude koji su bili iznimno uspješni u operativnom poslu“, kaže. „Netko tko je bio odličan u svom poslu postajao bi voditelj drugih ljudi koji rade isti posao.“
Danas, međutim, operativna stručnost više nije dovoljna. Menadžeri moraju znati kako zaposlenike podučavati korištenju AI alata te ih usmjeravati u pitanjima etike i odgovorne primjene umjetne inteligencije.
Kome pripada budućnost
S obzirom na rastuću potražnju za AI-native vještinama, M.K. smatra da je važno da svi profesionalci već pri predstavljanju svojih kompetencija pokažu kako znaju koristiti umjetnu inteligenciju za rješavanje problema, kako razumiju kada AI treba kombinirati s ljudskom prosudbom te kako znaju osmisliti autonomne radne procese kada je to potrebno.
„Nekada biste, kada biste dobili projekt, razmišljali o svakom pojedinom koraku potrebnom za izvršenje zadataka, a zatim biste na temelju toga procijenili rokove i očekivani rezultat“, objašnjava.
„Danas sve više razmišljate iz perspektive autonomnih radnih procesa. Takav način razmišljanja – svojevrsni arhitektonski pristup oblikovanju rada – bit će iznimno tražen u budućnosti.“