Nedavno objavljeni prvi podaci iz popisa stanovništva za 2021. godinu uznemirili su javnost jer su se potvrdile pesimistične prognoze da u Hrvatskoj živi manje od 4 milijuna ljudi. Popisano je, naime, 3,88 milijuna građana. Međutim, pomalo u drugi plan palo je pitanje koliko smanjenje broja stanovnika, koji su k tome i sve stariji, utječe na planove o razvoju gospodarstva ili – konkretnije – na održivost mirovinskog sustava.
Da je mirovinski sustav pod velikim financijskim pritiskom nije nikakva tajna s obzirom da takvo stanje došlo do izražaja početkom 90-ih godina kada je zbog ratnih razaranja te pretvorbe poduzeća velik broj radnika zbrinjavan slanjem u mirovinu. I to unatoč činjenici da im je preostalo oko 10, a ponekad i 15 godina radnog vijeka.
Samo 30-ak godina staža
Trend odlaska u mirovinu bez punog radnog staža prisutan je i dan-danas. Posljednji podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) pokazuju da prosječni staž osiguranika koji su lani otišli u starosnu mirovinu iznosi 33 godine, tri mjeseca i pet dana.
Od toga je 23.651 osiguranik koji je otišao u starosnu mirovinu skupio 31 godinu i 2 mjeseca staža, dok je evidentirano svega 5568 osiguranika koji su odradili puni radni vijek, prikupivši u prosjeku 42 godine i dva mjeseca staža.
U Udruzi društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) kažu kako Hrvatska ima svoje posebnosti – kratki radni staž, iseljavanje – prosječni radni staž s kojim se odlazi u starosnu mirovinu u Hrvatskoj je 31 godina, dok je u Europskoj uniji taj prosjek 35 godina.
“Kao rezultat tih kretanja danas imamo omjer zaposlenih i umirovljenika 1,3: 1. Još jedan indikativan pokazatelj, prema javno dostupnim podacima HZMO-a u prosincu 2021. godine evidentirano je 2,3 posto, odnosno 35.372 više umirovljenika nego u prosincu 2020. godine”, ističu iz UMFO-a.
Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) pokazali su da se u razdoblju od 2011. do 2021. broj stanovnika Hrvatske smanjio za 396.360 osoba, odnosno 9,25 posto, a pad broja stanovnika i kućanstava zabilježile su sve županije.
Za demografa Stjepana Šterca, pročelnika Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo Fakulteta Hrvatskih studija, ovi podaci nisu iznenađenje. Štoviše, njegova studija objavljena još 2016. pod nazivom “Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja mirovinskog sustava”, pokazala se vrlo točnom u predviđanjima demografskih kretanja.
“Podaci iz Popisa stanovništva RH 2021. godine mnoge su iznenadili apsolutnom visinom depopulacije ukupnog hrvatskog domicilnog stanovništva i po njima najavom ostalih demografskih negativnosti koje nužno uz takve trendove slijede. Prema procjenama iz navedene studije dogodilo se očekivano, samo s još većom razinom negativnosti, pa bi zabrinutost kod svakog razumnog koji upravlja ovom zemljom trebala biti na najvećoj mogućoj razini.
Pretpostavka je kako će udio starijih od 65 godina po objavi ostalih popisnih obilježja biti iznad 22 posto u ukupnom stanovništvu te je realno očekivati – obzirom na silinu prirodnog pada i iseljavanja – i doseg udjela od 25 posto u sljedećih pet godina”, tumači Šterc.
Jedna od pretpostavki iz njegove studije jest da umirovljenička populacija neće prijeći brojku od 1,3 milijuna ljudi. “Projicirajući jednogodišnje dobne skupine u prosječnu dob umiranja i uzimajući u obzir godišnju apsolutnu smrtnost za očekivati je čak i smanjenje ukupne umirovljeničke populacije, pogotovo temeljem sve manje brojnog ulaska u umirovljeničku dob.
Prema ukupno popisanoj populaciji popisom 2021. bila bi to trećina iste i ozbiljan problem za mirovinski sustav u skoroj budućnosti”, ocjenjuje Šterc.
Umirovljenički plafon
Prošle godine zabilježeno je ukupno 1,23 milijuna umirovljenika. Iako bi broj umirovljenika po demografskim projekcijama trebao dosegnuti plafon, izdvajanja za mirovine iz godine u godinu sve su viša.
Na upit HZMO-u o financijskim rashodima dobili smo odgovor da je u 2021. za mirovine i mirovinska primanja izdvojeno 43,5 milijarde kuna, a u taj iznos uključen je i jednokratni tzv. COVID dodatak od 469,5 milijuna kuna. No, tek malo više od polovice rashoda za mirovine namiruje se od uplaćenih doprinosa zaposlenih. Konkretno, lani je od uplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje izvršeno 57 posto ukupnih rashoda za mirovine, odnosno 24,8 milijardi kuna, kažu u HZMO-u.
Što se tiče kratkoročnog plana, rashodi za mirovine porast će do 2024. za malo više od 3 milijarde kuna. Naime, planirani iznos rashoda za ovu godinu iznosi 43,6 milijardi kuna, za 2023. je planirano 44,64 milijarde kuna, a za godinu kasnije 46,7 milijardi kuna, poručili su iz HZMO-a.
Iako je stanje u mirovinskom sustavu složeno, ohrabrujuće zvuči podatak da omjer osiguranika i umirovljenika – iako još uvijek vrlo skroman – već nekoliko godina raste, sa 1,17 u 2016. na lanjskih 1,28. U tom je razdoblju broj osiguranika porastao za 131.484, dok je broj korisnika mirovina ostao gotovo nepromijenjen, odnosno smanjen je za 774.
Ove se godine očekuje da će omjer dosegnuti 1,29, a do 2026. trebao bi iznositi 1,33, tvrde u HZMO-u. U toj instituciji pojašnjavaju kako se “projekcije kretanja broja osiguranika i korisnika mirovina izrađuju uzimajući u obzir metodologiju korištenu prilikom izrade Izvješća o starenju stanovništva (The Ageing Report) Europske komisije”.
“U idućih nekoliko godina očekujemo nastavak trenda povećanja broja osiguranika, prvenstveno kao rezultat očekivanog povećanja stope zaposlenosti i oporavka domaćeg gospodarstva nakon krize uzrokovane koronavirusom, dok s druge strane očekujemo da će ukupan broj korisnika mirovina tek blago rasti te da će se nastaviti trendovi uočeni u prethodnim godinama, s obzirom na činjenicu da se u zadnjih nekoliko godina broj novih korisnika koji ulaze u mirovinski sustav približava broju osoba koje ga napuštaju zbog smrti i drugih razloga (u 2020. i 2021. godini broj umrlih korisnika bio je znatno veći nego broj novih korisnika, što je rezultiralo smanjenjem ukupnog broja korisnika mirovina)”, kažu u HZMO-u.
Iz Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, ističu kako se prema projekcijama kretanja stanovništva u radnoj dobi od strane Eurostata za Hrvatsku predviđa da će se apsolutni broj radne snage smanjivati, kao i njen relativni udio u odnosu na stanovništvo starije od 65 godina.
“2030. godine na 100 osoba u radnoj dobi (15-64 godina) predviđa se 41 starija osoba od 65 godina, a u 2040. na 100 osoba u radnoj dobi predviđa se 46 osoba starijih od 65 godina. Takvi brojevi dovest će do većeg opterećenja za radno sposobno stanovništvo kako bi se osigurala sredstva za socijalne izdatke namijenjene starijem stanovništvu kao i održavanje mirovinskog sustava”, kažu iz Ureda.
Prema istim projekcijama, proces starenja stanovništva u budućnosti će se nastaviti u Hrvatskoj kao i Europskoj uniji. “Primjerice 2025. će prema srednjim projekcijama medijalna starost hrvatskog stanovništva biti 45,5 godina, u 2030. 46,8 godina, a u 2040. čak 48,8 godina”, napominju u Središnjem državnom uredu.
Pogubniji trend iseljavanja
Na pitanje koji je trend pogubniji za demografsko stanje Hrvatske, starenje stanovništva ili iseljavanje, Stjepan Šterc ističe kako je nedvojbeno pogubniji trend starenja i velikog prirodnog pada. “Iseljeno stanovništvo ne mora biti i gubitak u razvojnom smislu za Hrvatsku, naravno kad bi se konačno shvatilo u političkom upravljačkom miljeu kako je bogatstvo u svakom smislu i idealizam hrvatskog iseljeništva temelj demografskog, gospodarskog i svakog drugog opstanka i razvoja Hrvatske.
Međutim, bez uključivanja hrvatskog iseljeništva u društveni, gospodarski, financijski, obrazovni, akademski, pa i politički život Hrvatske i postavljanja poticajnih investicijskih modela pitanje je kako se uopće Hrvatska može podići”, smatra Šterc.
Kada životni vijek postaje sve dulji, a demografske promjene radikalno mijenjaju stare paradigme, postaje iznimno važno na vrijeme planirati život u trećoj životnoj dobi, u kojoj nismo više radno aktivni, poručuju iz udruge mirovinaca. “Mirovinska reforma, započeta 2002. godine, u sustav je uvela individualnu odgovornost za buduće mirovine – drugi mirovinski stup.
Riječ je o sustavu individualne kapitalizirane štednje, gdje zaposleni izdvajaju 5 posto bruto plaće u obvezne mirovinske fondove. Taj novac, uvećan za prinose, predstavlja osobnu mirovinsku štednju. Mirovinski fondovi od osnivanja zaradili su svojim članovima više od 50 milijardi kuna dodane vrijednosti”, naglašavaju u UMFO-u.
“Individualizirana kapitalizirana mirovinska štednja, kao odabrani model mirovinskog sustava, uz određenu razinu međugeneracijske solidarnosti, koja osigurava nužan minimum sigurnosti za sve korisnike mirovina, primjerena je trenutku i vremenu u kojem živimo.
Njezina značajka posebno će doći do izražaja u idućem srednjoročju kada će, na duži rok, preuzeti dobar dio tereta mirovinskog sustava i time, s protekom vremena, smanjiti pritisak na državni proračun”, smatraju u UMFO-u. U tom kontekstu, jačanje II. mirovinskog stupa i mirovinskih fondova smatraju dobrim odgovorom, odnosno rješenjem za recentna društvena kretanja.
“Podsjećamo da se u mirovinsku reformu (cilj je bio stvaranje osobne imovine, s kojeg osnova bi se isplaćivale buduće mirovine) krenulo upravo zbog loše demografske slike, kao odgovor na ubrzano starenje stanovništva”, zaključuju u UMFO-u.
Izvor: Poslovni dnevnik
