Bez socijalnih naknada oko 40 posto građana bilo bi u riziku od siromaštva
Novosti s tržišta rada

Bez socijalnih naknada oko 40 posto građana bilo bi u riziku od siromaštva

17. 11. 2026.

Rastući troškovi života najviše pogađaju građane s niskim primanjima, dok se mladi suočavaju s nesigurnim zaposlenjem i sve težim dolaskom do vlastitog doma, upozorava ekonomski analitičar Predrag Bejaković.

Podmiriti račune, napuniti hladnjak i ostaviti nešto za nepredviđene troškove. Za dio građana takva računica postaje sve zahtjevnija, a mirovine i socijalne naknade imaju važnu ulogu u tome da kućni budžet izdrži do kraja mjeseca. Koliko su važne, pokazuje procjena ekonomskog analitičara Predraga Bejakovića koji tvrdi bez socijalnih transfera oko 40 posto stanovništva Hrvatske bilo bi izloženo riziku od siromaštva.

Bejaković je o siromaštvu i društvenim nejednakostima govorio u razgovoru s novinarom Novog lista Darkom Jerkovićem. Pritom je upozorio da rast troškova života nema jednaku težinu za sva kućanstva. Građani s nižim primanjima najveći dio novca troše na hranu, energiju i stanovanje, pa im nakon poskupljenja ostaje vrlo malo prostora za prilagodbu.

„Za kućanstvo s visokim primanjima to znači odricanje od dijela potrošnje. Za umirovljenika s niskom mirovinom znači izbor između lijekova, grijanja i hrane”, istaknuo je.

Stariji građani među najugroženijima

Posebno zabrinjava položaj osoba starijih od 65 godina, među kojima je, prema podacima koje navodi Bejaković, stopa rizika od siromaštva oko 33 posto. Najteže je onima koji žive sami, osobito ženama.

Mirovine i druge socijalne naknade znatno ublažavaju taj rizik, no Bejaković smatra da sustav treba dodatno unaprijediti kako bi bolje štitio najranjivije građane.

Važnost socijalne zaštite vidi se i iz velikih razlika među državama. Prema izvješću Međunarodne organizacije rada (ILO), koje je komentirao, nekim oblikom socijalne zaštite obuhvaćeno je 52,4 posto svjetskog stanovništva. U razvijenim državama ona je gotovo univerzalna, dok je u najsiromašnijima dostupna tek približno svakoj desetoj osobi.

Razlike prate i izdvajanja. Bogate zemlje za socijalnu zaštitu, uključujući mirovine, izdvajaju između 15 i 20 posto BDP-a, a najsiromašnije oko jedan posto.

Posao sve teže otvara vrata vlastitog doma

Nesigurnost, međutim, ne pogađa samo starije građane. Bejaković upozorava i na rastuće razlike među generacijama. Mladi se suočavaju s nesigurnim zaposlenjem, visokim životnim troškovima i stanovanjem koje im je sve teže dostupno.

„Diploma više ne jamči dobar posao, posao više ne jamči stan, a rad više ne jamči sigurnost”, opisao je nezadovoljstvo koje, prema njegovoj ocjeni, stoji iza brojnih prosvjeda diljem svijeta.

Poseban problem predstavlja rast cijena nekretnina koji nadmašuje rast plaća. Onima koji nemaju mogućnost naslijediti imovinu put do vlastitog doma zato postaje sve zahtjevniji, a postojeće ekonomske razlike prenose se na nove generacije.

Nejednakost se prenosi s generacije na generaciju

Među glavnim uzrocima nejednakosti Bejaković navodi nejednak pristup obrazovanju, nesigurne oblike rada, koncentraciju imovine te porezne sustave koji više opterećuju rad nego kapital.

Upozorava i na utjecaj privilegiranih skupina na institucije, koji dodatno produbljuje nepovjerenje građana. Prema njegovoj ocjeni, tržište samo ne može osigurati pravedno društvo, zbog čega smanjenje siromaštva i društvenih nejednakosti mora biti trajan zadatak države.