Budimo realni, nitko od nas nije uvijek u top formi. Ima onih dana kad otvoriš laptop, gledaš u ekran i jedino što ti prolazi kroz glavu je: „A da se jednostavno samo vratim u krevet?“
Ili kad odradiš samo ono nužno jer si noć prije u dva još uvijek mjerio/la temperaturu djetetu. Ili si pak, i to se zna dogoditi, malo „zapeo/la“ u izlasku, pa je jedno piće s prijateljem postalo tri, samo da bi te sutradan u 9 ujutro sastanak (i još k tome uživo!) podsjetio da život ima smisla za humor.
I takvi dani su normalni. Dogode se, pregrmimo ih i idemo dalje. Većina nas zna kad si to možemo priuštiti, onda kad niti jedan projekt 'ne gori', rokovi su i dalje dostižni, a kolege mogu preuzeti barem dio posla.
Na kraju krajeva, takvi dani su 'kap u moru' naše karijere.
Problem nastaje kad shvatimo da kolega do nas, koji nam je pritom drag, simpatičan ili možda čak prijatelj, takve dane živi kao svoj standard. Zadatke prebacuje na druge, uvijek nekako „izmakne“ kad se dodjeljuju radni zadaci, a nama se između frustracije i simpatije upali crveno svjetlo. I pitanje: kako dalje?
Kako reagirati bez da pukne i tim i prijateljstvo?
1. Postavi granice...
Ako stalno preuzimaš njihove zadatke, šalješ poruku da je to u redu. Umjesto toga, probaj reći nešto na tragu: „Nažalost, sad stvarno ne stignem, ali mogu ti pokazati kako to riješiti.“ Tako ostaješ podrška, ali jasno pokazuješ da nisi „backup plan“.
2. Ponudi pomoć, ne rješenje
Ljudi često zapnu jer im nedostaje struktura ili navika. Umjesto da ti odradiš posao, ponudi okvir: „Ajmo složiti plan da ti bude lakše.“ Time pokazuješ da ti je stalo, ali očekuješ i angažman osobe koja te traži za pomoć.
3. Igraj na kartu zajedničkog cilja
Teško je nekome reći „ne radiš dovoljno“. Lakše je okrenuti razgovor u drugom smjeru. „Ako oboje odradimo svoje dijelove, imat ćemo više mira i tim će izgledati bolje.“ Ljudi vole osjećaj da igraju „za ekipu“, a ne da su prozvani zbog manjka angažmana i doprinosa.
4. Ubaci humor (i malo samoironije)
Dobronamjerni podsjetnici često bolje pale od ozbiljnog tona. „Ej, sjećaš se kad sam prošli tjedan jedva sastavio prezentaciju jer sam bio kao zombi? Ne želim opet u toj ulozi završiti zbog tvojih zadataka.“ Smijeh često otvori vrata koja prigovor zatvori.
5. Ponudi 'golu istinu'
Ponekad jedini način da se stvari pokrenu je da kolegi kažeš stvari onakvima kakve jesu. Bez okolišanja. Primjerice, možeš reći: „Vidim da često prebacuješ svoje zadatke na druge i da ti to postaje standard. Znam da ti nije lako čuti, ali to me smeta i tvoje ponašanje neagtivno utječe na cijeli tim i na mene osobno.“ Ovo nije napad, nego iskren razgovor. Fokus je na tome kako njegovo/njezino ponašanje utječe na tim i tebe, a ne na osobnu kritiku. I da. može biti neugodno, ali ponekad upravo takva otvorenost potakne stvarnu promjenu.
A što ako ništa ne uspije?
Ponekad, koliko god se trudili, stvari se ne mijenjaju. Ako si dao podršku, granice, humor i još malo podrške, a kolega i dalje vozi „na rezervi“, možda je vrijeme da pustiš.
Ne moraš se svađati niti rezati odnose, ali možeš odlučiti: „Moja energija ide negdje drugdje.“
Jer kad netko stalno izbjegava odgovornost, najbolje je pustiti da ga ona sama sustigne. A pravo prijateljstvo, ako je stvarno pravo, izdržat će i kad prestaneš biti njihov neplaćeni asistent.