Koliko ste samo puta čuli ili pročitali čuvenu izreku ”pronađi posao koji voliš i nećeš morati raditi niti jednog dana u životu”?
Ova tvrdnja zvuči logično, čak i samorazumljivo, međutim, jesu li ljubav i strast koje osjećamo prema onome čime se bavimo dovoljni kako bismo naš radni dan započinjali s osmijehom na licu, a ne s grčem u želucu? I kako bismo se kod istog poslodavca zadržali duže vrijeme, umjesto da poput mnogih napustimo trenutno radno mjesto i pridružimo se The Big Quit trendu.
Odgovor na ovo pitanje doznao je MojPosao, provođenjem ankete u kojoj je sudjelovalo više od 1.000 ispitanika.
Tjeskobu i strah osjećaju mnogi
Prema istraživanju, svaki treći radnik u Hrvatskoj (34%) svakodnevno odlazi na posao s grčem u želucu, osjećajući se tjeskobno ili čak prestrašeno pri pomisli na ono što ga očekuje u satima koji slijede.
Petina zaposlenih (21%) priznaje kako se s tim negativnim emocijama suočava često, 18% ih proživljava povremeno, dok 15% radnika tvrdi kako se u radnom okruženju najčešće osjećaju ugodno, a mučninu u želucu doživljavaju rijetko, tek u iznimnim situacijama.
Na naše nezadovoljstvo poslom utječe niz faktora, a najčešće spominjani 'krivci' su: loši međuljudski odnosi s kolegama ili nadređenim osobama, niska plaća, prekomjerna količina posla, mobing, nagomilani stres, kratki rokovi, nesigurnost posla te izostanak podrške od strane poslodavca.
S druge strane, svega 11% radnika tvrdi kako nikad, neovisno o situaciji, na posao ne dolaze praćeni mučninom u želucu. Na pitanje koja je njihova tajna, odgovaraju kako se rješenje krije u pronalasku posla koji će nas ispunjavat i gdje ćemo raditi u okruženju normalnih i neopterećenih ljudi.
Također, ističu kako je nužno odmah u startu zauzeti čvrst stav i ne dopustiti nikome manipulaciju, uvrede ili prebacivanje radnih zadataka koje drugi ne žele odraditi na nas.
Život nije samo posao, stoga bismo se kroz karijeru trebali voditi krilaticom „radi da bi živio, nemoj živjeti da bi radio“, poručuju ispitanici.
O anketi:
Sudjelovalo je više od 1000 ispitanika. Zbog jednostavnosti ispunjavanja ankete nisu zabilježeni demografski podaci o ispitanicima tako da se rezultati ne mogu generalizirati, ali su indikativni.