Imajući u vidu povijest i višegodišnju bitku s odljevom radne snage, pitanje kako zadržati ljude, a posebno one visokoobrazovane postalo je jedno od ključnih za budućnost hrvatskog gospodarstva. Naime, dok se domaće tržište rada suočava s nedostatkom stručnjaka u gotovo svim sektorima, broj stranih radnika koje uvozimo kontinuirano raste, ali visokoobrazovani kadar teško je „uvoziti“.
Njega treba stvarati, motivirati i zadržati.
Ova tema našla se u središtu pažnje na današnjem panelu „Zadržavanje visokoobrazovane radne snage u RH“, održanom u sklopu konferencije 'Zeleni horizonti', gdje su o izazovima i mogućim rješenjima raspravljali Ivan Vidiš, državni tajnik u Ministarstvu rada, Ante Lončar, ravnatelj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca, i Martina Slunjski, Chief people officer tvrtke Holcim Hrvatska.
Raste broj visokoobrazovanih, ali izazov ostaje... Kako ih zadržati?
Podaci pokazuju da Hrvatska u posljednjem desetljeću bilježi značajan rast udjela visokoobrazovanih u populaciji: 2011. godine njih je bilo 16,4 posto, 2021. udio se popeo na 24,1 posto, a prema analizi HUP-a iz 2023. godine, udio visoko obrazovanih u populaciji od 25 do 34 godine je skočio na 38,7 posto, što Hrvatsku po prvi puta plasira i ispred Njemačke (38,4%) i Italije (svega 30,6%).
No unatoč tom pozitivnom trendu, brojni stručnjaci i dalje odlaze, najčešće zbog boljih plaća i radnih uvjeta u inozemstvu.
Na pitanje kako spriječiti odljev visokoobrazovanih, državni tajnik Ivan Vidiš istaknuo je da su veće plaće i dostojanstveni uvjeti rada preduvjet svakog zadržavanja.
“Vrh vala odlazaka bio je 2017. godine. Danas je situacija drugačij, ljudi se vraćaju. Samo prošle godine više od 13 tisuća ljudi vratilo se u Hrvatsku”, rekao je Vidiš. Prema njegovim riječima, država danas ulaže više u poticanje zapošljavanja mladih i olakšavanje njihovog prvog ulaska na tržište rada.
“Stručno osposobljavanje za 1600 kuna više ne postoji, i dobro je da tako. S druge strane, država pokriva dio troška plaće za mlade, neiskusne radnike“, dodao je.
Martina Slunjski iz tvrtke Holcim naglasila je da su primanja i radni uvjeti samo jedan dio jednadžbe.
“U tri godine povećali smo plaće za 50 posto, ali jednako važna je i kultura povjerenja, kontinuirana komunikacija te razvoj karijere”, rekla je. U Holcimu, gdje radi 450 zaposlenika i nema stranih radnika, pažnja se posvećuje i osobnom razvoju zaposlenih. “Svaki naš kolega ima plan razvoja karijere, a s mladima, posebno s generacijom Z, važno je raditi na osjećaju svrhe i balansu privatnog i poslovnog života”, dodala je Slunjski.
Pozitivni trendovi i ulaganja u znanje
Ravnatelj HZZ-a Ante Lončar ocijenio je da trendovi među visokoobrazovanima idu u pozitivnom smjeru. “Samo oko 15 posto trenutno evidentiranih osoba na Zavodu je visokoobrazovano. Imaju visok stupanj zapošljivosti i brže pronalaze posao”, rekao je.
Istaknuo je i da je više od 80 tisuća mladih visokoobrazovanih osoba obuhvaćeno mjerama financiranim s preko 360 milijuna eura, s ciljem njihova ostanka u Hrvatskoj.
“Uz plaću, ključna je i socijalna infrastruktura, dostupno stanovanje, vrtići, promet. Sve su to elementi koji odlučuju hoće li netko ostati u zemlji”, naglasio je Lončar.
Jedan od projekata koji se pokazao vrlo uspješnim su vaučeri za obrazovanje, uvedeni prije nekoliko godina. “Kroz sustav je prošlo 46 tisuća osoba, većinom za digitalne vještine, a 6,5 tisuća za zelene. Cilj je doći do 120 tisuća. To je pravi primjer cjeloživotnog obrazovanja”, dodao je.
Edukacija i produktivnost su dva ključna izazova
Glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić upozorio je da Hrvatska mora sustavno ulagati u modernizaciju industrije i obrazovanja na radnom mjestu.
“Po prvi puta ćemo u iduće dvije godine u trgovačkom sektoru premašiti broj zaposlenih u industriji. No za modernu industriju treba nam više inženjera. Problem je što smo u donjih 20 posto EU-a po edukaciji zaposlenika”, rekao je Stojić.
Dodao je kako je profitabilnost po zaposlenom u Hrvatskoj i do 50 posto niža od europskog prosjeka, a visoka cijena energije dodatno opterećuje gospodarstvo. Zanimljivo, Stojić je otkrio i paradoks unutar samih kompanija.
“Kad poslodavac organizira edukaciju, između 40 i 50 posto zaposlenih ne želi je pohađati. To pokazuje koliko još moramo raditi na svijesti o važnosti cjeloživotnog učenja”, zaključio je.
Suradnja države, gospodarstva i obrazovanja
Državni tajnik Vidiš dodao je da Ministarstvo rada aktivno surađuje i s poslodavcima i s obrazovnim sustavom.
“Naš posao nije ulaziti u poslovne odluke, ali dajemo preporuke za upisne kvote i programe. Pokrenuli smo i mjeru kojom financijski podržavamo izradu programa koji radnike pripremaju za nova znanja“, rekao je.
Sudionici panela složili su se da zadržavanje visokoobrazovanih nije moguće bez kombinacije konkurentnih plaća, snažne industrijske politike, kvalitetne infrastrukture i osjećaja svrhe u radu.