Kad se vraćaju s putovanja, drugi prepričavaju što su sve lijepo vidjeli i doživjeli, a ja obično prvih nekoliko dana razglabam samo o tome koliko je hrana jeftinija tamo gdje sam bila, piše Velika škrtica za jutarnji list.
Toliko jeftinija da obično s vilicom do poda šokirano hodam među policama stranih trgovačkih lanaca proučavajući koliko su sretni svi ti Nijemci, Francuzi i dobar dio Europe jer iz svoje visoke plaće za ono najosnovnije - hranu - moraju izdvojiti znatno manje od Hrvata.
Još pamtim kako sam se šokirala kad sam, prije nekoliko godina, u hamburškom dućanu otkrila da tamo za cijenu jednog komada avokada, koji je u Hrvatskoj tada stajao 14 kuna, na sjeveru Njemačke mogu dobiti cijeli kilogram.
Zašto je to tako, ostavljamo za neki drugi tekst jer odgovor na to pitanje zahtijeva detaljniju analizu, a mi ćemo, kao i obično, radije posegnuti za konkretnim ilustracijama naše teme.
Hrvatske maloprodajne cijene tako ćemo usporediti s cijenama u njemačkim i francuskim trgovinama, a u košaricu ćemo staviti sve skupa 11 proizvoda te na kraju zbrojiti gdje bi nam naša imaginarna kupnja bila jeftinija.
Trudili smo se odabrati istovjetne proizvode - ali kako to gdjekad nije bilo moguće jer se pakiranja prilično razlikuju, tamo gdje smo "zapeli" odabrali bismo za sva tri tržišta najjeftinije, ali što sličnije proizvode, što je bilo sasvim dovoljno za objektivnu analizu.
Recimo, banane je bilo teško uspoređivati po brendovima pa smo tako u sva tri dućana odabrali najjeftinije, masnoća u mlijeku varirala je od 3,2 do 3,8 posto, a najgore je bilo usporediti čokolade jer smo u slučaju Hrvatske i Njemačke odabrali Milku Noisette od 100 grama, a francuska trgovina nudila je Milku s cijelim lješnjacima, koja je ipak nešto skuplja.
Za njemačke namirnice odabrali smo njihov lanac Aldi, francuske smo cijene provjeravali u Franprixu, a za domaće nam je, kao i obično, poslužio Konzum koji među rijetkima u Hrvatskoj ima online trgovinu.
Trudili smo se odabrati artikle koje kupuje većina građana, kao i one koji su u posljednje vrijeme prilično poskupjeli, a nakon što smo provjerili ponudu u sve tri trgovine, odabir je pao na sljedeće: pola kilograma kave, litra punomasnog trajnog mlijeka, litra suncokretova ulja, kilogram bijelog brašna, čokolada Milka od 100 grama, 1 kg krumpira, 1 kg pilećih bataka i zabataka, 1 kg smrznutih kozica, 1/2 kilograma tjestenine pužića, 1 kg riže dugog zrna te 1 kg banana.
Nije bilo baš jednostavno, sve je proizvode trebalo provjeravati, tj. odgovaraju li si međusobno, pa nije isključeno da ima i kakva greškica, ali ovo ionako nije službena analiza za domaću statistiku, nego novinarski pokušaj da se napokon ilustrira koliko si ono najosnovnije domaći potrošač ne može priuštiti i koliko bismo kao društvo trebali tražiti bolje i poštenije.
Naše malo istraživanje otkrilo je za hrvatskog potrošača porazne rezultate - za cijenu jedne hrvatske košarice, u Njemačkoj bismo mogli kupiti njih 1,3, a u Francuskoj 1,35.
Hrana u Njemačkoj, dakle, od one hrvatske jeftinija je za 30-ak posto, a u Francuskoj do 35 posto, no pravi značaj ove razlike u cijenama u potpunosti možemo shvatiti tek kad ih usporedimo s prosječnim plaćama u sve tri zemlje, što će nam pokazati koliko je za hranu jeftinije izdvajati u Njemačkoj i Francuskoj nego u Hrvatskoj.
Ako znamo da prosječna mjesečna neto plaća u Njemačkoj prema europskim podacima iznosi 2952 eura, odnosno 22.140 kuna, u Francuskoj 2791 eura, odnosno 20.932 kuna, a u Hrvatskoj samo 956 eura, odnosno 7170 kuna, ne treba biti matematički genij da se spozna koliko je udio hrane u njemačkom i francuskom kućnom budžetu manji od onog u hrvatskome.
Konkretnije, prosječni Nijemac i Francuz za svoju plaću mogu kupiti točno 105, a siroti Hrvat samo 26 košarica, što je razlika koja najbolje ilustrira razinu bijede u kojoj živi većina Hrvatske.
Krumpir je bila jedina od namirnica na popisu koja je, barem na primjeru ovih ducana, jeftinija u Hrvatskoj nego u Njemačkoj ili Francuskoj dok su gotovo u svim ostalim slučajevima namirnice u Hrvatskoj skuplje. Hrvatska je bila jeftinija od Francuske tek po pitanju pilećih bataka i zabataka koji su se u Franprixu prodavali najjeftinije za 32.25 kuna za kilogram, a meso nam se općenito tijekom ovog kratkog istraživanja u Francuskoj učinilo skuplje nego kod nas ili u Njemačkoj.
U jednom slučaju pak njemačka cijena bila je viša od hrvatske - cijena litre suncokretovog ulja koja je u Aldiju preko 13 kuna dok smo za Hrvatsku uspjeli pronaći primjerak za 12.99 kuna.
Najdrastičnije razlike u cijenama pronašli smo na primjeru brašna i kave: pola kile mljevene kave u Hrvatskoj je 37 posto skuplje nego u njemačkom dućanu, a čak 142 posto skuplje od kave u Franprixu, što je najveća razlika na koju smo naišli.
Isto potvrđuju i posljednji podaci Ujedinjenih naroda prema kojima Hrvati plaćaju skuplju hranu i od Španjolaca i od Britanaca, a izgledno je da će se, s obzirom na disrupcije na tržištu, trend rasta cijena nastaviti.
Prošli tjedan pronašli smo i službenu statistiku Eurostata koja je potvrdila frapantne razlike u cijenama hrane koju plaćaju Hrvati, u odnosu na većinski ostatak Europe.
Prema statistici Europske komisije, u EU postoji samo pet zemalja čijim građanima trošak hrane predstavlja najveći trošak budžeta, a osim Bugarske, Rumunjske, Litve i Estonije, tu je i Hrvatska čiji građani na troškove namirnica troše čak 44 posto budžeta više od prosjeka Europske unije.
Tolika je stvarna fiskalna moć domaćih građana...
Izvor: jutarnji list
