Međutim, jesmo li u neizvjesnim vremenima poput ovih spremni napustiti poznato okruženje, makar ono za nas bilo nepoticajno, kako bismo sreću potražili negdje drugdje?
I jesu li nemogućnost zapošljavanja u struci, nezadovoljstvo trenutnom kvalifikacijom i san o bavljenju određenim zanimanjem dovoljni razlozi kako bismo donijeli odluku o prekvalifikaciji i, slijedom toga, pronalasku novog posla?
Odgovore na ova pitanja doznao je portal EduCentar provođenjem ankete na temu prekvalifikacije u kojoj je sudjelovalo više od 1.100 ispitanika.
Tri od četiri osobe o tome razmišljaju ili su se već prekvalificirali
Prema rezultatima ankete čak 77% ispitanika razmišlja o prekvalifikaciji i to prvenstveno zbog želje za pronalaskom (boljeg) zaposlenja. Uglavnom maštamo o doškolovanju za zanimanja iz područja informacijskih tehnologija, a 'visoko kotiraju' i prekvalifikacije za sljedeće profesije: farmaceutski tehničari, medicinske sestre, fizioterapeuti, knjigovođe, dentalni asistenti, frizeri i kozmetičari.
Manji dio ispitanika (5%) već se prekvalificirao. Kao najčešće razloge prekvalifikacije ispitanici također navode mogućnost lakšeg i boljeg zaposlenja, ali i to što su završili formalno školovanje u području koje ih ne interesira te su odlučili slijediti svoje snove.
Petina anketiranih (18%) uopće ne razmišlja o prekvalifikaciji, u prvom redu zbog nemogućnosti financiranja takve edukacije, ali i zato što su se formalnim obrazovanjem već školovali za ono čime se žele baviti.
S druge strane, dio ispitanika uopće ne vidi svrhu prekvalifikacije kada već na formalnoj razini postoje školovanja za sva zanimanja.
