Nakon što je Jonathan Clanton početkom ove godine dobio otkaz na poslu u talent acquisitionu, odmah je krenuo tražiti novi posao. Clanton (39) ubrzo se našao u situaciji da svakodnevno provodi sate skrolajući oglase za posao, objavljuje cnbcmakeit.
„Osjećaj je bio kao kombinacija ovisnosti o društvenim mrežama i anksioznosti zbog potrebe da pronađem posao”, rekao je.
Danas postoji i naziv za takvo ponašanje: “doomjobbing” — spoj doomscrollanja i traženja posla. Potaknuti stresom zbog traženja zaposlenja, neki kandidati stalno osvježavaju stranice s oglasima i panično se prijavljuju na nove pozicije.
Ilya Bagrak, product manager iz Los Gatosa u Kaliforniji, spomenuo je taj izraz u objavi na Threadsu 25. ožujka: „Dobio sam otkaz prije dva tjedna”, napisao je. „Moja osmogodišnja kći vidjela me kako puno vremena provodim skrolajući po oglasima i nazvala je to ‘doomjobbingom’.”
Bagrak (45) kaže za da mu je gubitak posla stvorio „puno neizvjesnosti”. Kao glavni hranitelj obitelji — supruge i dvoje male djece — najviše ga je brinulo kako će plaćati zdravstveno osiguranje i kredit za kuću.
Taj stres doveo je do toga da je sve više vremena provodio tražeći i prijavljujući se na poslove online.
Skrolanje oglasa za posao može kratkoročno zadovoljiti emocionalnu potrebu, kaže career i leadership coach Phoebe Gavin, ali prema njezinom iskustvu na kraju samo dodatno pojačava osjećaj bespomoćnosti i beznađa kod ljudi koji traže posao.
Zašto dolazi do “doomjobbinga”
Anksioznost vezana uz traženje posla posljednjih je godina sve češća, kaže career coach Eliana Goldstein.
„Tržište rada djeluje teže nego ikad prije i ljudi osjećaju ogroman pritisak.”
Mnogi kandidati primjećuju da klasične metode traženja posla više ne daju rezultate. „Uvijek su nas učili da, kad tražiš posao, odeš na job portale”, kaže Goldstein, ali svaki novi oglas danas odmah zatrpa ogromna količina prijava.
Prosječan oglas za posao sredinom 2025. primao je 242 prijave — tri puta više nego 2017., prema podacima Greenhousea koje prenosi Business Insider. Dugotrajna nezaposlenost također raste: jedan od četiri nezaposlena radnika traži posao dulje od šest mjeseci, prema podacima Bureau of Labor Statisticsa.
Zbog velike konkurencije mnogi osjećaju da se moraju prijaviti na što više poslova, i to što brže, kako bi uopće imali šansu dobiti intervju, kaže Goldstein. Prema istraživanju portala Monster iz ožujka, 48% kandidata kaže da u traženju posla često daje prednost brzini i količini prijava umjesto selektivnosti, dok se 25% prijavljuje na gotovo svaki posao koji im djeluje barem donekle ostvarivo.
Clanton kaže da je osjećao pritisak da bude među prvima koji će se prijaviti na novi oglas kako mu životopis ne bi bio „izgubljen među ostalima”, zbog čega je provodio još više vremena na job portalima.
„Nemoguće je pratiti sve to”, kaže.
Bagrak se slaže: „Tržište rada je trenutno toliko zategnuto da vrijeme jako puno znači. Imaš osjećaj da stalno moraš provjeravati pretrage i feedove.”
Prema Gavin, “doomjobbing” proizlazi iz potrebe za osjećajem kontrole: „Budući da je toliko aspekata traženja posla izvan naše kontrole, tražimo stvari zbog kojih imamo osjećaj da ipak nešto držimo pod kontrolom — čak i ako zapravo nisu učinkovite.”
„Počet ćeš sumnjati u sebe”
Iako “doomjobbing” može dati osjećaj produktivnosti, Goldstein smatra da to nije praktičan način traženja posla.
Prijavljivanje na ogroman broj poslova ne povećava nužno šanse za uspjeh, a neselektivno prijavljivanje na pozicije koje možda nisu dobar fit često znači više odbijenica ili nikakav odgovor.
„Počet ćeš osjećati anksioznost. Počet ćeš sumnjati u sebe: ‘Jesam li loš kandidat? Što ljudi ne vole kod mene?’”, kaže Goldstein.
Po njezinu mišljenju, takvo ponašanje oduzima vrijeme i energiju od puno korisnijih aktivnosti poput networkinga, razvoja odnosa i rada na osobnom brendu.
Također može negativno utjecati na privatni život — što je Clanton osjetio iz prve ruke. Kaže da je shvatio kako mu navika stalnog pregledavanja oglasa smeta da bude prisutan sa svoje troje djece.
„Znalo bi se dogoditi da sjedimo zajedno, pričamo i zabavljamo se, a onda odjednom tata izvadi mobitel i potpuno se isključi”, prisjeća se.
Nakon toga odlučio je promijeniti pristup traženju posla „prije nego što to ozbiljno utječe na ostatak života i ljude oko njega”.
Kako izbjeći “doomjobbing”
Bagrak kaže da je morao „pronaći produktivniji način” nošenja sa stresom traženja posla. Evo tri koraka koja stručnjaci preporučuju:
1. Suzi pretragu
Goldstein kaže da je najvažnije jasno definirati što želiš raditi prije nego što uopće otvoriš job portal.
„Moraš biti potpuno jasan oko toga koja je uloga najbolja za tebe.”
S obzirom na konkurenciju, prijavljivanje na poslove koji nisu dobar fit samo je gubitak vremena. „Ne možeš biti kameleon i odgovarati baš svakom poslu.”
Umjesto “spray and pray” pristupa (masovno prijavljivanje na sve), Gavin preporučuje sporiji i fokusiraniji pristup — jedna kvalitetna prijava odjednom.
Clanton je došao do sličnog zaključka: umjesto da žuri s prijavama, shvatio je da je učinkovitije „uzeti vremena za prilagodbu životopisa i prijavljivati se na poslove koji stvarno odgovaraju njegovom iskustvu”.
Goldstein preporučuje i postavljanje filtera na job portalima kako bi se prikazivali samo relevantni oglasi.
2. Ograniči vrijeme provedeno u prijavljivanju
Clanton kaže da mu je time blocking pomogao razviti zdraviji pristup traženju posla i smanjiti “doomjobbing”.
Umjesto da cijeli dan visi na job portalima, svaki dan odvaja određeno vrijeme za konkretne zadatke:
- prijave na poslove
- networking i javljanje kontaktima
Izvan tih termina pokušava se opustiti šetnjom, druženjem s prijateljima ili provođenjem vremena s obitelji.
Postavljanje vremenskih granica pomaže spriječiti da potraga za poslom „proguta sve ostale dijelove života”, kaže Gavin. Preporučuje i jasne granice oko trenutaka kada se posao „apsolutno ne provjerava” — primjerice u krevetu ili tijekom večere.
3. Osloni se na svoju mrežu kontakata
Umjesto da sve vrijeme troše na prijave, kandidati bi trebali više ulagati u odnose i networking, kaže Gavin.
Prema njezinu iskustvu, kandidati koji do posla dolaze „na sporedna vrata”, preko poznanstava i odnosa, puno brže pronalaze posao nego oni koji se oslanjaju isključivo na job portale.
Cold outreach može biti dio strategije, ali Goldstein preporučuje i aktivno javljanje ljudima iz postojeće mreže kontakata.
„Na kraju dana, preporuka ili referral uvijek višestruko povećavaju šanse da dobiješ odgovor ili priliku”, kaže.
Vrijeme uloženo u međuljudske odnose uvijek će biti korisnije od „beskonačnog skrolanja”, zaključuje.