Promjene koje je sa sobom u ekonomije zapadnih demokracija donijela kriza izazvana pandemijom puno su dublje nego što se to činilo tijekom 2020. i 2021. godine. Naime, posljedice strmoglavog pada gospodarskih aktivnosti imaju šire posljedice od smanjivanja BDP-a.
Za vrijeme pandemije rođena je, primjerice, inflacija za koju se još ne može znati hoće li je velike centralne banke ubiti dizanjem kamata, a došlo je i do vrlo značajnih promjena u stavovima ljudi prema poslu te, općenito, načinu života. U Sjedinjenim Državama poslodavci se tako suočavaju s milijunima koji se više ne žele vratiti u urede, što je vjerojatno najlogičnija posljedica ‘privremenog‘ rada od kuće, piše Jutarnji list.
Uz to, Amerikanci su sve hrabriji u napuštanju trenutačnih poslova. U prvoj polovini godine 4 milijuna ljudi svaki mjesec dalo je otkaze, a taj trend napuštanja posla se pojačava. Prema istraživanju McKinseyja, u drugom dijelu godine oko 40 posto zaposlenika razmišlja o tome da svom poslodavcu priopći odlazak. Mnogi od tih ljudi ne planiraju novo zaposlenje, bez obzira na to što je američko tržište rada vrlo živahno.
Istraživanje McKinseyja vrlo je relevantno jer je provedeno globalno na 13.000 zaposlenih, od čega 6.294 radi u Sjedinjenim Državama. Amerika se suočava i s vrlo značajnim padom produktivnosti, što se također ocjenjuje kao jedna od specifičnosti izniklih na tlu pandemijskih promjena.
No, najveće iznenađenje za američke poslodavce jest drastična promjena odnosa prema poslu kod velikog broja zaposlenih, bez obzira na sustave nagrađivanja odnosno penalizacije za (ne)ispunjavanje rezultata. Taj novi fenomen nazvan je "Quite quitting" (tihi otkaz), a radi se o trendu koji je zarazio milijune. Posebnu pažnju novom problemu posvetio je The Wall Street Journal, koji analizira članak o viralnom videu u trajanju od 17 sekundi pod nazivom "Quite quitting".
Fraza je generirala milijune pogleda na TikToku jer neki mladi profesionalci odbacuju ideju nadmašivanja u svojim karijerama te označuju manji radni entuzijazam kao formu otkaza (quittinga). Naravno, svaka generacija postaje dio radne snage te brzo shvaća kako imati posao nije zabava i igra. Razlika je sada u tome što danas ova grupa ima TikTok i hashtagove za emocije. I ti su 20-godišnjaci postali dio radne snage tijekom covid-19 pandemije, sa svim tim dislocirajućim efektima, uključujući zamagljene granice između rada i života. Mnogi radnici kažu kako sada imaju snagu oduprijeti se zahvaljujući snažnom tržištu rada. A nova istraživanja Gallupa pokazuju kako radni angažman pada.
Radni angažman pada u više generacija, ali, prema istraživanju Gallupa, generacije Z i mlađi milenijalci, rođeni 1989. i nakon toga, imaju najniži radni angažman u odnosu na sve ostale, i to na razini od 31 posto.
Jim Harter, glavni znanstvenik Gallupovog odjela za istraživanje radnih mjesta, poručuje kako se opis "Quiet quittinga‘ podudara sa širokom grupom ispitanika iz istraživanja koji su klasificirani kao ‘neangažirani‘ - to su oni koji se pojavljuju na poslu i obavljaju minimum onoga što moraju i ništa više od toga. Više od polovine radnika iz istraživanja Gallupa rođenih nakon 1989. u ovoj je kategoriji. Preciznije, za 54 posto tih mladih radnika može se reći da nisu angažirani na poslu".
U državama poput Hrvatske, u mnogim profesijama, pogotovo u javnom sektoru, zabušavanje je dio tradicije, uz dojam kako smo se od nje sve do pandemije polako odmicali. Stariji čitatelji još se sjećaju priča iz osamdesetih kad su kupci Zastavinih automobila imali problema s kvalitetom vrata, pa su navodno na servisima nalazili poruke "Kakva moja plata, takva tvoja vrata". Na neki način, to je vulgarni primarni oblik nezainteresiranosti za kvalitetno obavljanje vlastitog posla kakav se počeo pojavljivati u Sjedinjenim Državama tijekom pandemije, što u jednom tržišnom društvu može imati devastirajući učinak, a nama je to dobro poznati fenomen.
Kako bismo vidjeli kakva je situacija u Hrvastkoj provodimo istraživanje na ovu temu - Sudjelujte u istraživanju!
Izvor: jutarnji list
