U glavi je taj grozomorni razgovor već održan. Nekoliko puta. Argumenti su ti jasni, znaš što želiš reći, čak imaš spreman odgovor na ono čuveno „sad baš nije trenutak”. A onda na kraju sastanka šef pita ima li još nešto i ti kažeš: „Ne, sve u redu.”
Dobro, možda idući tjedan.
Možda već mjesecima radiš posao za koji bi, sasvim opravdano, trebala stići i nešto veća plaća. Možda ti je za oko zapela edukacija, želiš preuzeti zanimljiviji projekt ili napokon razgovarati o napredovanju. Treba ti nekoliko slobodnih dana. Ili ti treba da netko pogleda popis tvojih obveza i shvati da dan i dalje ima samo 24 sata, od kojih bi barem neke bilo dobro provesti izvan posla.
Ipak, kada treba pokucati na vrata i reći „htio/htjela bih nešto za sebe”, odjednom se pojavi cijeli niz pitanja. Hoću li zvučati zahtjevno? Nezahvalno? Što ako tražim previše? Ako kažem da više ne stižem, hoće li pomisliti da nisam dorastao poslu?
Nije teško razumjeti tu nelagodu. S druge strane stola sjedi osoba koja utječe na tvoju plaću, zadatke i prilike za razvoj. Možda iza sebe imaš i iskustvo u kojem je sasvim razumno pitanje dočekano uzdahom ili podignutom obrvom. A možda samo vjeruješ da će netko već primijetiti koliko radiš i sam otvoriti temu.
Možda i hoće. Ali dok čekaš, edukacija može završiti, još jedan projekt sjesti na tvoj stol, a razgovor o plaći proslaviti prvu godišnjicu odgađanja.
Kako onda krenuti?
Za početak, što zapravo želiš?
„Želim da se moj rad više cijeni” potpuno je razumljiva misao. Samo, što bi to za tebe konkretno značilo? Veću plaću? Više samostalnosti? Novu poziciju? Ili da ti prestanu dodjeljivati baš svaki zadatak uz obrazloženje da ćeš ti to najbrže?
Prije razgovora pokušaj svoj zahtjev sažeti u jednu jasnu rečenicu.
Primjerice: „Želim razgovarati o većoj plaći jer sam u posljednjih šest mjeseci preuzeo/la dodatne odgovornosti.”
Ako želiš edukaciju, pronađi program, provjeri cijenu i termine. Ako ti trebaju slobodni dani, pripremi datume. Ako želiš napredovati, razmisli kakvu ulogu želiš preuzeti i što bi se u tvom poslu promijenilo.
Ne trebaš razraditi svaki detalj. Ali dobro je znati što bi za tebe bio konkretan, dobar ishod razgovora.
Pripremi argumente, ne obranu diplomskog rada
Za razgovor o povišici ne treba ti prezentacija od 38 slajdova. Treba ti nekoliko konkretnih primjera koji pokazuju što radiš, za što odgovaraš i što se promijenilo od posljednjeg dogovora o plaći.
Vodiš li sada projekt koji prije nisi? Preuzimaš li složenije zadatke? Uvodiš nove kolege u posao, rješavaš probleme ili ostvaruješ rezultate koji prije nisu bili dio tvoje uloge?
Isto vrijedi za druge zahtjeve. Ako ti treba podrška na projektu, objasni gdje je zapelo i što bi omogućilo nastavak. Ako imaš previše posla, pripremi pregled zadataka i rokova.
Olakšaj osobi s druge strane da donese odluku
Ako želiš na edukaciju, pošalji poveznicu, cijenu i termine te objasni gdje bi ti naučeno koristilo. Ako za projekt trebaš podršku, reci o kakvoj podršci je riječ.
Što je prijedlog konkretniji, manje toga ostaje za nagađanje i dodatno istraživanje.
Pomoći će i ako razmisliš kako se tvoj zahtjev uklapa u posao tima. Možda bi ti edukacija olakšala zadatak koji sada ovisi o vanjskom suradniku. Možda bi jasnija podjela obveza spriječila da sve čeka jednu osobu.
Samo nemoj otići toliko daleko da svaku svoju potrebu moraš opravdavati obećanjem još boljih rezultata. Ako ti treba odmor ili je opseg posla postao neizdrživ, reci to. Ne moraš uz slobodan dan ponuditi i tri nove poslovne ideje.
Rezerviraj vrijeme za razgovor
Usputno „e, samo nešto…” dok šef ulazi na drugi sastanak teško će ti dati prostor koji trebaš.
Dogovori termin i najavi temu. Sasvim je dovoljno: „Možemo li ovaj tjedan odvojiti pola sata za razgovor o mojoj ulozi i plaći?”
Tako ne moraš cijeli dan procjenjivati raspoloženje, čekati da se isprazni ured ili loviti trenutak između dva poziva. A i druga se strana može pripremiti.
Preskoči uvod u kojem se ispričavaš što postojiš
„Oprosti što gnjavim, znam da je gužva, možda je glupo da sad pitam…”
Poznato? Takvim početkom vlastiti zahtjev smanjiš prije nego što ga je druga osoba uopće čula.
Možeš biti pristojan/na i jasno reći što želiš.
„Htio/htjela bih razgovarati o plaći. U posljednjih šest mjeseci preuzimam i koordinaciju projekta te uvođenje novih kolega, pa želim vidjeti kako to možemo uskladiti s mojim primanjima.”
Ako ti treba rasterećenje, možeš reći:
„S ovim brojem zadataka više ne uspijevam sve završiti unutar radnog vremena. Trebamo dogovoriti što ima prednost, a što možemo odgoditi ili preraspodijeliti.”
Ako čuješ „ne”, pitaj što to znači
Odbijanje nije ugodno, pogotovo nakon svih priprema i skupljanja hrabrosti. Ipak, pokušaj doznati zbog čega tvoj zahtjev nije prihvaćen.
Nema budžeta? Treba još nečije odobrenje? Očekuje se da prvo preuzmeš određenu odgovornost? Ili druga strana jednostavno ne smatra da je promjena potrebna?
O odgovoru ovisi i tvoje sljedeće pitanje: „Što bi se trebalo promijeniti da ovo bude moguće?” ili „Kada možemo ponovno razgovarati o tome?”
Ako nešto dogovorite, kratko potvrdi dogovor e-mailom. Posebno datum kada ćete se vratiti temi i ono što se do tada treba dogoditi. „Čujemo se uskoro” lako se izgubi među svakodnevnim obvezama.
A ako se razgovori stalno odgađaju, kriteriji mijenjaju i odgovor nikako ne dolazi, uzmi i to u obzir kada razmišljaš o svojoj budućnosti na tom poslu.
Dobra priprema ne jamči da ćeš dobiti sve što tražiš. Ali daje ti priliku da jasno kažeš što ti je važno i čuješ što je s druge strane moguće. Za početak, dovoljno je da na sljedeće „ima li još nešto?” ovaj put kažeš: „Da, ima.”