Karijera je godinama imala prilično jasno definiran 'smjer kretanja'. Počneš, učiš, dokazuješ se, preuzmeš više odgovornosti, postaneš voditelj. Zatim vodiš veći tim, odjel, možda jednoga dana i cijelu tvrtku. Svaka nova stepenica trebala je biti potvrda da ti dobro ide, a želja za sljedećom gotovo se podrazumijevala.
U tom scenariju malo je prostora ostajalo za osobu koja bi na ponudu za promaknuće odgovorila: „Hvala, ali meni je ovdje dobro.” Takav odgovor lako bi otvorio pitanja o njezinoj ambiciji, motivaciji ili spremnosti da izađe iz zone ugode.
Danas se, međutim, propituje i sama ponuda. Koliko veća plaća doista vrijedi ako posao počne zauzimati večeri i vikende? Želimo li voditi ljude ili jednostavno postajati bolji u poslu koji volimo? I mora li sljedeći korak u karijeri uvijek biti stepenica više?
Viša pozicija? Ovisi o tome što dolazi s njom
Prema anketi Hint Appa, objavljenoj u srpnju 2026. i provedenoj među 13.742 zaposlene odrasle osobe iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Australije i Europe, 58 posto ispitanika odbilo bi promaknuće koje podrazumijeva odgovaranje na poslovne poruke izvan radnog vremena, čak i uz veću plaću. Dodatno, 61 posto kao najveći nedostatak promaknuća navodi osjećaj da posao nikada nije doista završen, piše fast company.
Oprez prema rukovodećim ulogama vidljiv je i među mlađim zaposlenicima. U istraživanju tvrtke Robert Walters iz 2024. godine, 57 posto pripadnika generacije Z u Kanadi izjavilo je da ne želi poziciju unutar srednjeg menadžmenta. Među razlozima izbjegavanja takvih uloga ističe se procjena da donose mnogo stresa uz premalo koristi.
Deloitteovo globalno istraživanje iz 2026. pokazuje da je dosezanje rukovodeće pozicije primarni karijerni cilj za samo šest posto ispitanika generacije Z i milenijalaca. Ipak, prema istom istraživanju, 76 posto pripadnika generacije Z i 67 posto milenijalaca zainteresirano je za visoke rukovodeće uloge u nekom trenutku karijere. Želja za vođenjem, dakle, postoji, ali njezino ostvarenje nije nužno prvi prioritet.
Ladderdodging ili svjesno zaobilaženje promaknuća
Takva odluka dobila je i svoj naziv: ladderdodging. Izraz predstavljen u knjizi Future Words, autora Rohita Bhargave i Henryja Coutinho-Masona, opisuje odbijanje promaknuća ili odluku da ga se ne traži zbog dodatnog pritiska, rizika i usamljenosti koje rukovodeće pozicije mogu donijeti.
Na hrvatskom bismo ga mogli opisati kao svjesno zaobilaženje promaknuća. Zaposlenik vidi ponuđenu priliku, razumije što ona donosi i procjenjuje želi li takvu svakodnevicu.
Pritom je riječ o novoj etiketi za odluku koja može imati vrlo različite razloge. Netko trenutačno nema prostora za dodatnu odgovornost. Netko ne želi upravljati ljudima. Netko bi ponudu prihvatio uz bolju podršku i jasnije uvjete. A netko je već pronašao posao koji mu odgovara i ne vidi razlog da ga zamijeni potpuno drukčijim.
Što se, onda, može kriti iza odgovora: „Ovaj put preskačem”?
Odgovornost raste, a koliko raste mogućnost odlučivanja?
Voditeljska uloga mijenja ono za što osoba odgovara. Više nije dovoljno kvalitetno napraviti vlastiti posao. Treba uskladiti tim, rasporediti zadatke, reagirati na probleme i objasniti zašto rezultat nije ostvaren.
Pritom odgovornost i ovlasti ne moraju rasti istom brzinom. Voditelj može odgovarati za rokove, a nemati dovoljno ljudi. Može biti zadužen za motivaciju tima, a imati vrlo malo utjecaja na plaće, opterećenje ili uvjete rada.
U novoj ulozi ponovno smo početnici
Biti odličan u svojem poslu i znati voditi druge dvije su različite stvari. Izvrstan stručnjak ne mora automatski znati delegirati, dati neugodnu povratnu informaciju ili riješiti sukob među kolegama.
Promaknuće zato može značiti izlazak iz uloge u kojoj smo sigurni u svoje znanje i ulazak u onu u kojoj tek trebamo izgraditi kompetencije. U razgovoru za Fast Company profesorica menadžmenta Sue Ashford među preprekama preuzimanju vodstva opisuje i strah da ćemo pogriješiti te narušiti sliku koju drugi imaju o nama.
Taj je prijelaz lakše prihvatiti ako uz novu funkciju dolaze mentorstvo, edukacija i vrijeme za učenje. Znatno je teže ako se očekuje da s promjenom titule preko noći stignu i sve potrebne vještine.
Jučer kolega, danas nadređeni
S promaknućem se mogu promijeniti i odnosi zbog kojih nam je na poslu bilo dobro. Osoba s kojom smo jučer otvoreno komentirali odluke nadređenih danas možda očekuje da joj odobrimo slobodan dan, procijenimo učinak ili objasnimo zašto nije dobila povišicu.
Ashford upozorava i na taj međuljudski rizik preuzimanja vodstva: zabrinutost da ćemo narušiti postojeće odnose ili izazvati napetosti među ljudima s kojima radimo.
Prijateljstva ne moraju nestati, ali odnos dobiva novu dimenziju. Nekome je upravo osjećaj pripadnosti timu jedan od najvrjednijih dijelova posla, pa promjena koja ga može ugroziti ima težinu koju veća plaća ne može jednostavno poništiti.
Za poslodavce je odbijeno promaknuće prilika za razgovor. Što zaposleniku u ponuđenoj ulozi nije privlačno? Kakva mu podrška nedostaje? U kojem se smjeru želi razvijati?
A za zaposlenika je korisno razjasniti odbija li priliku zato što je doista ne želi ili zato što se boji da joj neće biti dorastao. Odgovori mogu voditi prema različitim odlukama.
Promaknuće je prilika koju vrijedi razmotriti, a njezina vrijednost ovisi i o životu koji uz taj posao želimo voditi.