Zamislite scenu koja nam je dobro poznata... Ponedjeljak je ujutro, radnik dolazi u ured nekoliko trenutaka prije početka radnog vremena, iz novčanika izvlači karticu i potvrđuje svoj dolazak. Tijekom dana marljivo odrađuje svojih osam sati i nikada ne odlazi kući prije nego što kazaljke i službeno označe kraj radnog vremena. Na raniji odlazak s posla niti ne pomišlja osim ako se ne radi o itekako opravdanom razlogu, kao da se vrijednost njegova rada ne mjeri ostvarenim rezultatima i odrađenim poslom, nego isključivo satima koje je proveo u društvu kolega.
Naravno, osam sati rada uz povremene pauze može biti sasvim odgovarajuće razdoblje za obaviti sve konkretne zadatke. No koliko često se radnici, osobito ljeti kada posao prirodno uspori, gotovo pa dosađuju na poslu, nestrpljivo iščekujući zvuk 'zvona' koji će označiti da je kucnuo čas da krenu kući? Zašto nam je toliko važno da djelatnici “odrade” sve predviđene sate, bilo u uredu, ili pred ekranom računala, radeći od kuće, čak i onda kada je svima jasno da i nema previše smisla držati ih tu?
Zar ne bi bilo puno logičnije da pažnju usmjerimo na njihove rezultate i ostvareni učinak, a ne na broj sati koje provode na poslu?
Jednostavno, za kvalitetno odrađivanje dijela zadataka doista je potrebno iskoristiti uobičajenih 8 sati (nekad i više), a za druge... pa, kudikamo manje vremena. Zamislite stoga da, umjesto da besciljno ispunjavaju urede ili zaslone, zaposlenici taj višak vremena 'potroše' na obitelj, hobije ili odmor.
Podrška novim generacijama radnika
Mladi profesionalci, osobito pripadnici milenijalaca i generacije Z, već godinama šalju jasnu poruku: žele imati pravo glasa kada je riječ o tome gdje, kada i kako će raditi. Za njih fleksibilnost nije povlastica, nego preduvjet kvalitetnog radnog odnosa. Istraživanje tvrtke Deloitte potvrđuje da upravo sloboda u određivanju tih parametara zauzima visoko mjesto na listi prioriteta pri odabiru poslodavca.
Kada radno vrijeme nije na tronu
Još jedno istraživanje, ono Alma Career Croatia, otkriva zanimljivu hijerarhiju: radno vrijeme, nalazi se na trećem mjestu među faktorima koji presuđuju kod prihvaćanja nove poslovne prilike. Ispred njega su samo visina plaće i međuljudski odnosi.
Kad umjesto “odrađenih” sati počnemo mjeriti ono što se doista računa, odnosno rezultate, otvaraju se vrata nizu vrlo opipljivih prednosti:
1. Veća produktivnost
Ljudi rade najefikasnije kad ih ne sputava satnica, nego ih pokreće jasan cilj. Mnogi primjeri pokazuju kako fokus na rezultate može znatno ubrzati isporuku i podići kvalitetu obavljenog posla.
2. Snažnija privlačnost talenata i manja fluktuacija
Fleksibilniji model rada magnet je za kvalitetne ljude, a oni koji ga iskuse rjeđe odlaze. Time čuvamo znanje i smanjujemo troškove zapošljavanja.
3. Povećan angažman
Kad zaposlenici osjete povjerenje i slobodu da sami upravljaju svojim vremenom, raste njihova motivacija, inicijativa i osjećaj odgovornosti.
4. Bolja ravnoteža između posla i privatnog života
Mogućnost da posao usklade s obavezama i osobnim interesima smanjuje stres, a povećava zadovoljstvo. Na radnom mjestu, ali i izvan njega.
5. Ušteda resursa
Manje “odrađivanja radi odrađivanja” znači manje nepotrebnog trošenja prostora, energije i vremena.
A što je s međuljudskim odnosima?
Razumljivo je da se neki poslodavci pitaju: hoće li odnosi među kolegama patiti ako zajedno provodimo manje sati? Ne brinite, sati sami po sebi ne stvaraju dobru kulturu. Ona se gradi svjesnim njegovanjem suradnje, povjerenja i otvorene komunikacije.
Ako se pitate kako vaši zaposlenici danas doživljavaju svoje radno vrijeme i balans privatnog i poslovnog života, postoji jednostavan način da to saznate. Provedite Pulser istraživanje i ispitajte “puls” svog tima. Otkrijte iz prve ruke što ih motivira, što ih koči i što bi ih učinilo još produktivnijima. Možda upravo ti odgovori budu početak transformacije vaše radne kulture.
