Unatoč tome što su potpisivanjem novog Temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe s Vladom dobili četiri posto povećanja osnovice plaća od lipnja, sindikati javnih službi i dalje su nezadovoljni te najavljuju da će se bitka za novo povećanje plaća u javnim službama nastaviti na jesen.
Argumenti s kojima će to tražiti jest da Vlada za ovu godinu očekuje inflacija od 7,8 posto, a sindikati smatraju da bi ona mogla biti i znatno veća, dvoznamenkasta. Drugo, kako čitamo na mrežnoj stranici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, pozivaju se i na to da prema zadnjim podacima rast plaća u privredi iznosi gotovo devet posto.
Otkuda proistječe podatak o rastu plaća u privredi od devet posto ne znamo, jer prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u ožujku ove godine iznosila je 7.607 kuna, odnosno 6,6 posto više nego u ožujku prošle godine. No, realno, kada se nominalni rast ‘očisti’ od rasta potrošačkih cijena u jednogodišnjem razdoblju, ovako povećane plaće vrijede 0,7 posto manje nego lani u ožujku. Drugim riječima, inflacija ne samo što je poništila učinak rasta plaća, već ih je i obezvrijedila. Istini za volju, zaposlenicima u javnim službama realna je plaća u istom razdoblju u prosjeku obezvrijeđena četiri posto, iako nije na odmet ni napomenuti da je njihova prosječna plaća 8.553 kune.
Kako god okrenuli, posljedice rasta inflacije osjećaju i zaposlenici u realnom i oni u javnom sektoru. No treba biti svjestan toga da bi opće povećanje plaća iznad stope rasta cijena sasvim sigurno vodilo ravno u inflacijsku spiralu iz koje se izlazi jako teško. S druge pak strane, ne budu li plaće slijedile opći rast cijena, navjeći broj građana ući će u spiralu siromaštva, iz koje se također ne izlazi lako.
Zato je Lider pitao troje uglednih ekonomskih analitičara kakva bi u inflacijskim okolnostima trebala biti politika plaća, kako na razini javne uprave tako i na razini realnog sektora.
Ljubo Jurčić, profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kratak je i nedovosmislen.
- Kao i u svako vrijeme: prema rezultatima poslovanja, odnosno strukturi i veličini državnih rashoda i prihoda. Naravno da inflacija mijenja i veličinu i stukturu prihoda i rashoda. Znači, najbolje je voditi politiku plaća prema ekonomskim principima i u postojećim izmjenjenim (inflacijskim) okolnostima. Siromašnima povećati transfere! - kaže Jurčić.
Goran Butorac, voditelj istraživanja na Ekonomskom institutu Zagreb, tumači da se, uz sve vanjske čimbenike koji utječu na rast inflacije, u Hrvatskoj javljaju inflatorni pritisci u pojedinim sektorima zbog Philipsove krivulje pri čemu su uslijed nedostatka kvalificirane radne snage poslodavci prisiljeni povećavati nominalne plaće koje se posljedično kao troškovi prevaljuju na rast cijena, što je zasad najviše izraženo u turističkom sektoru. No ukazuje i na druge posljedice.
- Rast cijena dovodi do pada realnih plaća i posljedično pada kupovne moći sektora stanovništva. To se u konačnici može odraziti na pad potražnje i shodno tome vrijednosti proizvodnje (realnog BDP-a) koju realizira naša ekonomija. Stoga valja, u granicama fiskalnog kapaciteta, amortizirati rast cijena povećanjem nominalnih plaća. Posebno treba voditi računa o socijalnoj dimenziji problema iz razloga što u uvjetima inflatornih pritisaka niže dohodovne skupine plaćaju relativno veću cijenu i više su pogođene posljedicama inflacije. Istovremeno, važno je poboljšati konkurentnost domaćeg gospodarstva. Ulagati u digitalizaciju javne uprave kako bi se poboljšala njezina efikasnost, transparentnost i smanjili administrativni troškovi i barijere za poduzetnike i građane. Automatizacija i robotizacija proizvodnih i poslovnih procesa, ulaganje u inovacije i realizacija ekonomije znanja ključ su uspjeha hrvatske ekonomije u budućnosti. Ukoliko bude izostao napredak u navedenim područjima Hrvatska će kao malo otvoreno gospodarstvo koje je snažno integrirano u međunarodna tržišta teško održati konkurentnost, što će se osjetiti u nedostatku kreiranja novih poslova i nastavku odljeva kvalificirane radne snage iz Hrvatske - smatra Butorac.
Ivana Jović, izvršna direktorica ekonomskih istraživanja u PBZ-u, je oprezna.
- Teško je procijeniti kako će se ponašati generacije koje nemaju iskustvo visoke inflacije, te kako će prilagoditi svoje ponašanje odnosno formulirati buduća očekivanja. Trenutačno je realno očekivati jačanje pritisaka na rast plaća kako inflacija nagriza raspoloživi dohodak, no možemo li očekivati spiralu i second round efekte nema jedinstvenog viđenja niti unutar ECB-a: dio članova Vijeća teško može zamisliti visoku inflaciju bez pritisaka na rast plaća čak i ako se realiziraju uz određeni vremenski pomak, dok dio smatra da trenutačno strukturno tržište rada ne podržava značajniji porast nominalnih plaća - kaže Jović.
