Početak nove godine za mnoge je idealno vrijeme za promjenu posla, a plaća pritom igra ključnu ulogu u odlukama brojnih zaposlenika. Jeste li se ikada zapitali koliko zarađuju vaši europski susjedi? Siječanj je popularan mjesec za traženje novih prilika jer zaposlenici provode novogodišnje odluke, dok tvrtke prilagođavaju planove zapošljavanja za prvo tromjesečje, prenosi index.hr.
Za one koji razmišljaju o promjeni lokacije ili ih jednostavno zanima usporedba primanja, donosimo pregled plaća diljem kontinenta na temelju najnovijih podataka Eurostata.
Prosjek u EU gotovo 40.000 eura
Prema podacima za 2024. godinu, prosječna godišnja plaća po zaposleniku u Europskoj uniji iznosi 39.808 eura. Međutim, razlike među članicama su goleme - kreću se od samo 15.387 eura u Bugarskoj do čak 82.969 eura u Luksemburgu, što je 5,4 puta više.
Osim Luksemburga, prosječnu plaću iznad 50.000 eura bilježi još pet zemalja: Danska, Irska, Belgija, Austrija i Njemačka. Hrvatska se nalazi očekivano ispod prosjeka, prosječna je plaća 23.446 eura. Na dnu ljestvice, uz Bugarsku, nalaze se Grčka i Mađarska, gdje je prosječna godišnja plaća manja od 20.000 eura.
Eurostat napominje kako su podaci prilagođeni da prikazuju prosjek kao da svi zaposlenici rade puno radno vrijeme, s obzirom na to da u mnogim zemljama velik dio ljudi radi na skraćeno radno vrijeme. Brojke jasno pokazuju da su plaće općenito više u zapadnoj i sjevernoj Europi, a niže na istoku i jugoistoku kontinenta.
Koji su razlozi razlika u plaćama?
Giulia De Lazzari, ekonomistica pri Međunarodnoj organizaciji rada (ILO), naglasila je da su ekonomska struktura i produktivnost nacija ključni razlozi za razlike među zemljama. "Veća produktivnost omogućuje zemljama da održe više plaće", rekla je za Euronews Business.
Lazzari je primijetila da zemlje s većim udjelom sektora visoke dodane vrijednosti, kao što su financije, IT i napredna proizvodnja, obično imaju više plaće u usporedbi sa zemljama u kojima je zaposlenost koncentrirana u sektorima niže dodane vrijednosti, poput poljoprivrede, tekstilne industrije ili osnovnih usluga.
"Prisutnost i snaga sindikata, pokrivenost i dubina kolektivnih ugovora te razina zakonski propisanih minimalnih plaća također značajno utječu na plaće", dodala je. Dr. Agnieszka Piasna, viša istraživačica na Europskom institutu sindikata (ETUI), objasnila je da niska razina sindikalizacije i viša razina nezaposlenosti vjerojatno potkopavaju tržišnu moć radnika.
"To se često smatralo objašnjenjem za niske udjele plaća u mnogim zemljama srednje i istočne Europe (SIE), koje imaju neke od najnižih stopa sindikalizacije u EU", rekla je.
Kupovna moć mijenja poredak
Jaz u plaćama postaje manji kada se uzmu u obzir razlike u troškovima života, odnosno kada se plaće mjere standardom kupovne moći (SKM). Jedna jedinica SKM-a teoretski može kupiti istu količinu dobara i usluga u svakoj zemlji.
Prilagođene plaće tako se kreću od 21.644 u Grčkoj do 55.051 u Luksemburgu, čime se omjer između najviše i najniže smanjuje na 2,5. Osim Luksemburga, na vrhu ljestvice prema kupovnoj moći nalaze se Belgija, Danska, Njemačka i Austrija, sve s iznosima iznad 48.500 SKM-a. Pet najniže rangiranih zemalja su Grčka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Estonija, sve ispod 28.000 SKM-a.
Lazzari iz ILO-a istaknula je da troškovi života i razine cijena utječu na nadnice. "Zemlje s višim razinama potrošačkih cijena općenito pokazuju više nominalne plaće", rekla je. Poredak nekih zemalja značajno se mijenja kada se usporede vrijednosti u eurima sa SKM-om.
Primjerice, Rumunjska se penje s 22. na 13. mjesto, dok Estonija pada sa 16. na 22. mjesto nakon što se u obzir uzmu razlike u cijenama. Ako se prosječni rast nastavi istim tempom kao u posljednjih pet godina, očekuje se da će prosječna plaća u EU u nominalnom iznosu dosegnuti 41.600 eura u 2025. godini te 43.400 eura u 2026., iako se stope rasta znatno razlikuju među zemljama.