Global Life-Work Balance Index sastavljen je na temelju pokazatelja poput zakonskog godišnjeg odmora, bolovanja, plaćenog rodiljnog dopusta, minimalne satnice, pristupa zdravstvenoj zaštiti, prosječnog broja radnih sati tjedno, sigurnosti i razine zadovoljstva životom, prenosi N1.
Na vrhu ljestvice nalazi se Novi Zeland, koji je treću godinu zaredom zauzeo prvo mjesto s ukupnim rezultatom 86,87 od 100. U izvješću se ističe da zemlja kombinira relativno kratak radni tjedan od 33 sata, 32 dana zakonskog godišnjeg odmora, 26 tjedana plaćenog rodiljnog dopusta i univerzalni zdravstveni sustav.
Irska je na drugom mjestu, ponajviše zbog kombinacije visoke minimalne satnice, 30 dana zakonskog odmora, 26 tjedana plaćenog rodiljnog dopusta i vrlo dobrih sigurnosnih pokazatelja. Prosječni radni tjedan iznosi 34,3 sata, što je među povoljnijim rezultatima u Europi.
Treće mjesto zauzela je Belgija, koja se ističe relativno kratkim prosječnim radnim tjednom od 34,1 sat, 30 dana godišnjeg odmora i snažnom socijalnom zaštitom.
Odmah iza nje je Njemačka, gdje prosječni radni tjedan iznosi 33,2 sata, uz 30 dana zakonskog odmora i visoku razinu institucionalne sigurnosti.
Među prvih pet nalazi se i Norveška, koja je posebno napredovala zahvaljujući roditeljskim politikama. U izvješću se navodi 35 dana zakonskog odmora, 49 tjedana plaćenog rodiljnog dopusta i prosječni radni tjedan od 32,6 sati.
Visoko su rangirane i druge nordijske zemlje. Danska je na šestom mjestu, s 35 dana zakonskog odmora i prosječnim radnim tjednom od 32,5 sati. U istom izvješću navodi se i da Nizozemska ima najkraći prosječni radni tjedan među analiziranim državama, od 30,5 sati, iako nije među prvih deset.
Sedmo mjesto zauzela je Kanada, koja dobro kotira zahvaljujući univerzalnom zdravstvenom sustavu, snažnoj zaštiti zaposlenih tijekom bolovanja i prosječnom radnom tjednu od 35,2 sata. Na osmom mjestu je Australija, s 30 dana zakonskog odmora, prosječnim radnim tjednom od 32,29 sati i visokom minimalnom satnicom.
Deveta je Finska, a deseta Španjolska.
Važno je naglasiti da ovakva rangiranja ne mjere samo broj radnih sati. OECD, primjerice, prati i godišnji broj stvarno odrađenih sati, što je tek jedan dio šire slike. Zato države s dobrim balansom između posla i života obično kombiniraju kraće radno vrijeme, sigurnije radne uvjete, dulji odmor te dostupniju zdravstvenu i obiteljsku zaštitu.