Nekada je radni dan bio 'jednostavna računica'. Stići u ured do 9, otići u 5 i odraditi svojih osam sati. No taj kruti model polako odlazi u povijest. Umjesto strogo propisanog rasporeda, sve više radnika bira klizno radno vrijeme, rad na daljinu i prilagodljive rasporede u kojima sami određuju kada će, i odakle, raditi. Poslodavcima je pritom sve manje važno kada se posao odrađuje, a sve važnije da se odradi kvalitetno i na vrijeme.
Globalni trendovi fleksibilnog rada mijenjaju način na koji živimo i radimo, ali koliko je ta promjena doista zaživjela u Hrvatskoj? Odgovore je ponudilo istraživanje koje su proveli Alma Career Croatia i CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.
Fleksibilnost na papiru i u praksi
Većina zaposlenih u Hrvatskoj i dalje radi “klasičnih” osam sati dnevno (50 posto muškaraca i 52 posto žena). No, čim se maknemo od prosjeka, otvara se zanimljiva slika.
Muškarci u većoj mjeri produžuju radni dan, pa tako 41 posto radi duže od osam sati, dok to čini 37 posto žena. S druge strane, žene nešto češće rade kraće od uobičajenog radnog vremena, što je potvrdilo 11 posto ispitanica, u usporedbi s 9 posto muškaraca. Ovi obrasci mogu upućivati na drukčije radne navike, ali i na drugačije obiteljske ili profesionalne obveze.
Rezultati pokazuju da 66 posto muškaraca i 60 posto žena koristi neki oblik fleksibilnog rada, primjerice klizno radno vrijeme, rad od kuće ili odabir početka i završetka radnog dana.
Različite potrebe, različite navike
Iako fleksibilni oblici rada postaju sve uobičajeniji, istraživanje pokazuje da muškarci i žene ne koriste iste modele fleksibilnosti.
Prema istraživanju, ženama su najvažniji oblici fleksibilnosti oni koji im olakšavaju usklađivanje posla i privatnih obaveza. Najpopularniji među njima su klizni dolasci i odlasci na posao, koje koristi 42 posto žena, u usporedbi s 34 posto muškaraca. Slično je i s radom na daljinu: trećina žena radi od kuće barem dio vremena, dok to čini četvrtina muškaraca.
S druge strane, muškarci nešto češće koriste fleksibilne modele koji im daju veću autonomiju tijekom dana. Gotovo petina njih radi bez strogo definiranog radnog vremena i fokusira se isključivo na zadatke i rokove, dok je takav pristup znatno rjeđi među ženama, koje ga koriste u samo 7 posto slučajeva. Muškarci za nijansu češće sami određuju i ritam kroz dan ili tjedan, iako su razlike ovdje manje izražene.
Zanimljivo je i to što gotovo nitko, čak 98 posto ispitanika, ne koristi zakonski omogućene fleksibilne oblike rada zbog brige o djeci mlađoj od osam godina ili zbog pružanja osobne skrbi. Iako zakonska mogućnost postoji, čini se da u praksi još nije zaživjela.
Što radnici u Hrvatskoj zapravo žele od fleksibilnog rada?
Podaci istraživanja jasno pokazuju da radnici u Hrvatskoj imaju vrlo definirane želje kada je riječ o fleksibilnom radu.
Najpoželjniji su oblici fleksibilnosti u radu oni koji omogućuju lakšu svakodnevnu organizaciju. Klizni dolasci i odlasci s posla te rad na daljinu ili od kuće uvjerljivo su na vrhu liste i kod žena i kod muškaraca. Ipak, žene ih preferiraju u nešto većoj mjeri (46 posto žena i 40 posto muškaraca), dok 53 posto žena želi opciju rada na daljinu (u odnosu na 34 posto muškaraca).
Popularnije među ženama su i mogućnosti samostalnog određivanja radnog vremena, bilo unutar dana (30 posto prema 23 posto muškaraca) ili kroz tjedan (33 posto prema 23 posto). Čak je i nedefinirano radno vrijeme, koje daje potpunu slobodu organizacije, privlačnije ženama (23 posto) nego muškarcima (17 posto).
Četverodnevni radni tjedan uz osmosatno radno vrijeme gotovo jednako žele i žene i muškarci (50 posto žena i 47 posto muškaraca). No “skraćeni petak” nešto je popularniji kod muškaraca (45 posto) nego kod žena (39 posto).
Roditeljstvo i usklađivanje poslovnog i privatnog života
Kada usporedimo roditelje i radnike bez djece, vidi se da obje skupine cijene klizne dolaske i odlaske te rad na daljinu. Ti su oblici nešto popularniji među roditeljima, koji ih i najčešće navode kao ključne za lakše usklađivanje privatnog i poslovnog života.
S druge strane, radnici bez djece nešto češće biraju fleksibilnosti koje im daju veću autonomiju, poput samostalnog određivanja radnog vremena ili nedefiniranog rasporeda.
Razlike nisu dramatične, ali jasno pokazuju da roditeljima fleksibilnost prvenstveno služi kao alat za balans, dok je radnicim koji nemaju djece češće način da sami organiziraju dan prema vlastitim navikama i ritmu.
Kako se nosimo s balansiranjem života i posla?
Kad je riječ o usklađivanju privatnih i poslovnih obaveza, muškarci i žene u Hrvatskoj imaju iznenađujuće slična iskustva.
Više od trećine ispitanika smatra da nema dobre mogućnosti za ravnotežu između posla i privatnog života, bez obzira na spol. Otprilike jednako toliko njih procjenjuje da ipak imaju solidne uvjete za usklađivanje obaveza, dok se ostatak nalazi negdje u sredini te nisu niti zadovoljni, niti nezadovoljni.
Sličan obrazac vidljiv je i kada usporedimo roditelje i one bez djece. Oboje podjednako često smatraju da imaju dobre mogućnosti za usklađivanje života i posla, no razlike se pojavljuju u negativnim ocjenama. Roditelji značajno češće osjećaju da im uvjeti na poslu otežavaju balansiranje svakodnevnih obaveza, dok oni bez djece nešto češće zauzimaju neutralan stav.
Drugim riječima, iako spol ne igra veliku ulogu, roditeljstvo očito povećava izazove, a upravo bi ti uvidi mogli poslodavcima poslužiti kao važan putokaz pri oblikovanju fleksibilnijih i inkluzivnijih radnih uvjeta.
O istraživanju:
Sudjelovalo je više od 300 ispitanika. Većina sudionika istraživanja su žene (85%), dok muškarci čine 15%. Najzastupljenija dobna skupina je 41+ godina, a većina ispitanika ima visoku stručnu spremu, pri čemu je udio žena veći nego muškaraca. Gotovo svi sudionici su zaposleni, većinom u privatnim tvrtkama, s najviše ispitanika iz Zagreba i okolice. Veći dio ispitanika radi u velikim tvrtkama ili institucijama, dok manji udio radi u srednjim i malim organizacijama. Većina ima djecu, s prosječnom dobi djece od 11 godina, pri čemu je udio žena s djecom nešto veći od muškaraca.