Pojam quiet quitting uvezli smo iz SAD-a. Ne samo pojam, već i njegovu definiciju. Quiet quitting, što možemo prevesti kao ‘tihi otkaz,’ jest davanje minimuma od sebe na radnom mjestu. To znači da ne radite više od onoga što se od vas traži, ne ostajete prekovremeno, ne odlazite na domjenke ili team buildinge… Dođete, odradite i odete.
Dovoljno da ne možete dobiti otkaz jer ne ispunjavate ugovorne obveze, a nedovoljno da se istaknete i budete promaknuti. To je radni stil osoba koja radi za plaću i točka.
Odustajanje ili postavljanje granica?
I dok većini ljudi koja čita definiciju ovog pojma prolazi kroz glavu da ‘svi tako rade,’ a naveliko se provlači dobro nam poznata parola ‘ne možeš me toliko malo platit koliko ja malo mogu radit,’ čini se da je u SAD-u, a i općenito zapadnije, quiet quitting izraz bunta, piše women in adria.
U pitanju su zemlje u kojima kapitalizam vlada duže nego kod nas. Mi smo rasli s idejom da je važno raditi i zaraditi. Oni su rasli s idejom da su jedni drugima konkurencija i da treba raditi više i bolje od drugog. Mi ne očekujemo osobit karijerni napredak zbog visoke razine korupcije. Oni očekuju napredak jer se korupcija kažnjava, a žrtvovanje za tvrtku nagrađuje. Konačno, gastarbajteri nam redovito govore kako ‘vani nije kao kod nas, tamo se radi.’
Iskreno, meni kompletni quiet quitting izgleda kao čisto postavljanje granica, no razumijem zašto zapadnije izgleda kao bunt i odustajanje. U svijetu u kojemu se glorificira hustle kultura, osoba koja radi samo onoliko koliko mora se ne uklapa. Ne uklapa se ni osoba koja će uzeti bolovanje, umjesto da dolazi bolesna i moguće zarazna na posao, iako čini štetu drugima. Ali – sve za tvrtku, promaknuće i prestiž.
Energija usmjerena gdje je važno
Quiet quitting se događa kod osoba koje su nekoć radile puno previše i tek su kasnije odlučile raditi samo koliko moraju. To je napuštanje prekovremenog i pretjeranog rada. Odbacivanje je to hustle kulture od strane osoba koje su bile njezin dio, a koje žele spriječiti burnout za koji znaju da dolazi, piše BBC.
„Osoba zapravo vraća granice natrag na one postavljene u oglasu za posao tako da ne misle na posao cijeli dan“, pojasnio je za BBC Anthony Klotz, profesor s University College of London. „Svoje vrijeme i energiju ulažu u druge stavke svojeg života koje im više znače, što rezultira poboljšanim mentalnim zdravljem.“
Energija se usmjerava u hobije i u bliske ljude. Posao postaje samo popratni sadržaj života, a ne njegov smisao.
BBC opisuje i stvaran slučaj djelatnice u odnosima s javnošću koja se odlučila za tihi otkaz. Radi zaštite identiteta, nazvali su je Gemma.
„Dugo sam bila nesretna. Radna atmosfera u mojoj tvrtki je loša i toksična. Uvijek sam radila napornije i duže od svojih kolega, ali na moju se plaću to nikad nije odrazilo“, pojasnila je. Umjesto da potraži novi posao, usporila je na sadašnjem.
„Život je puno više od KPI-jeva“, dodala je.
Klotz napominje kako quiet quitting zapravo nije ništa novo ni neobično. Naprotiv.
„Ako uvijek dajete sve od sebe, posao će vas mentalno iscrpiti i bit ćete pod stresom“, pojašnjava. „Ovo nije fenomen mlađih generacija. To je nešto što su osjetili svi koji su ikad osjećali da su zapeli na poslu koji im ne odgovara, no nemaju razloga dati otkaz.“
Zašto bismo svi ‘trčali’ za karijerom?
Činjenica je da nemaju svi visoke karijerne ciljeve. Mnogima je posao oduvijek samo izvor prihoda, a nekima je on to tek s vremenom postao. Ti ljudi nisu lijeni, samo imaju drugačije prioritete.
Quiet quitting nije bunt protiv rada samog po sebi, već protiv neplaćenih prekovremenih, dugih radnih dana i dostupnosti poslodavcu i u slobodno vrijeme.
„Ljudi žele karijeru, ali ljudi žele i bogate, zdrave živote van posla“, dodaje Klotz.
Gemma tako danas ima više vremena za hobije. Naučila je tkati, a svoje radove čak prodaje online.
„Prije sam se bojala da ću biti u problemima ili da će me kolege mrziti ako ne dajem više sve od sebe“, priznala je. „Ali sada radim i sa strane i to me ispunjava puno više nego moj redovan posao. Puno sam manje pod stresom i nisam toliko napeta.“
Izvor: women in adria
