Izmijenjeni Zakon o radu od 1. siječnja 2023. precizno razgraničava rad zaposlenog radnika koji za poslodavca obavlja poslove na daljinu od rada na izdvojenome mjestu rada. Rad na daljinu uvijek se obavlja IT tehnologijom, a radnik i poslodavac ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje gdje će raditi. U pravilu je riječ o radnicima informatičkih struka koji poslove za poslodavca mogu obavljati na svakoj lokaciji na kojoj postoje instalirani tehnički uvjeti za komunikaciju s poslodavcem i/ili strankama. S obzirom na to da radnik sâm određuje gdje će raditi i može samostalno mijenjati lokaciju s koje radi, smanjene su poslodavčeve obveze u vezi sa zaštitom na radu.
Dogovor, ali ima iznimaka
Rad na izdvojenome mjestu rada definiran je kao rad koji radnik ne obavlja u poslovnom prostoru poslodavca, nego kod kuće ili na drugoj privatnoj lokaciji, na primjer u vikendici, u prostoru u kojemu privremeno boravi, a može biti stalan, povremen ili privremen. Povremeni rad podrazumijeva raspored mjesta rada na kombinirani način: neke dane u tjednu ili mjesecu radi od kuće, a neke dane u poslovnom prostoru poslodavca, što su neki poslodavci uveli i prije izmjena Zakona o radu. Privremeni rad od kuće moguć je na inicijativu radnika, u dogovoru s poslodavcem, ako zbog obiteljskih okolnosti radnik ima potrebu privremeno raditi od kuće umjesto u prostoru poslodavca, piše Lider.
Propisani su i slučajevi u kojima je poslodavac dužan razmotriti zahtjev radnika da na određeno vrijeme radi od kuće, među kojima su zaštita zdravlja radnika kojemu je dijagnosticirana bolest ili utvrđena invalidnost, trudnoća, roditeljske obveze prema djeci do navršene osme godine života i pružanje skrbi bolesnom članu uže obitelji koji s radnikom živi u istom kućanstvu.
Kada poseban ugovor
Za rad od kuće koji traje do trideset dana nije potrebno sklapati dodatak ugovoru o radu, ali samo ako je rad od kuće određen zbog nastanka izvanrednih okolnosti kao što su poplava, potres i epidemija bolesti. Ali ako u tim okolnostima radnik radi od kuće dulje od trideset dana, bilo na inicijativu poslodavca bilo na svoju inicijativu, poslodavac i radnik moraju sklopiti dodatak ugovoru o radu u kojemu treba definirati šest dodatnih elemenata više u odnosu na ugovor o radu za rad u prostoru poslodavca. Treba definirati organizaciju takva rada koja će osigurati da radnik bude dostupan poslodavcu i da on ima pravo na neometani pristup prostoru poslodavca, način komunikacije s drugim radnicima s kojima je radnik poslovno vezan, način i uvjete komunikacije s trećim osobama, sve kako bi poslovni procesi tekli neometano.
Poslodavac i radnik mogu odrediti koja će sredstva rada poslodavac nabaviti i instalirati u privatnom prostoru radnika odnosno ugovoriti da radnik upotrebljava vlastita sredstva rada. Važno je ugovoriti koliko će rad od kuće trajati, u kojim razdobljima radnik treba biti dostupan poslodavcu i/ili trećim osobama te način evidentiranja radnog vremena. Moguće je ugovoriti da radnik sâm za sebe vodi evidenciju radnog vremena. Ako je rad od kuće ugovoren kao stalan ili traje dulje od sedam radnih dana u mjesecu, poslodavac je radniku dužan nadoknaditi troškove koji mu nastaju zbog rada od kuće i u ugovoru treba stajati iznos tih troškova. Pri tome Zakon o radu ne određuje najniži iznos troškova koje je poslodavac dužan nadoknaditi radniku; visina troškova slobodno se ugovara, a može se odrediti i kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca.
Što s prijevozom
Obveza nadoknađivanja troškova radniku koji radi od kuće propisana Zakonom o radu rezultirala je izmjenama poreznih propisa i uvođenjem neoporezive naknade troškova za rad od kuće. Prema dopunjenom čl. 7. Pravilnika o porezu na dohodak, poslodavac može radniku koji radi od kuće neoporezivo nadoknaditi troškove u iznosu do 3,98 eura po danu, ali najviše do 66,37 eura na mjesec. Dnevno ograničenje neoporezivog iznosa implicira obvezu vođenja evidencija o broju radnih dana koje je radnik radio od kuće. Radnik koji ostvari neoporezivu naknadu za rad od kuće ne mora dokazivati da su mu nastali troškovi, a ni za porezne svrhe nije relevantno koji su to troškovi.
Naknada je određena u paušalnom iznosu i ne ovisi o stvarnim radnikovim izdacima. Ako je ugovorena manja naknada od neoporezivog iznosa, ugovoreni iznos isplaćuje se neoporezivo; a ako je ugovoren veći iznos naknade, razlika se isplaćuje kao plaća u poreznom smislu. Mjesečni iznos neoporezive naknade za rad od kuće manji je od umnoška dnevnih iznosa i broja radnih dana u mjesecu. Ako bi poslodavac preuzeo obvezu isplati radniku po 3,98 eura po danu, za mjesec s 22 radna dana ukupan iznos naknade bio bi 87,56 eura na mjesec, a neoporezivi iznos ograničen je na 66,37 eura na mjesec, pa bi na razliku trebalo obračunati i platiti doprinose i porez na dohodak. Uvedena je i zabrana isplate neoporezive naknade prijevoza radniku koji je cijeli mjesec radio od kuće. Međutim, ako je barem jedan dan u mjesecu dolazio na posao u prostor poslodavca, ispunjeni su uvjeti za neoporezivu isplatu prijevoza.
