Je li Hrvatska postala destinacija za bogate Nijemce, dok Hrvati na godišnji idu u susjedovu vikendicu ili u boljem slučaju u Tursku ili Grčku? Pitanje je koje si ove godine postavlja vjerojatno većina hrvatskih građana koja živi od nekakve prosječne hrvatske plaće. Cijene turističke ponude dobrim dijelom više nisu za hrvatski džep, već za prosjek plaća u bogatim zapadnoeuropskim zemljama.
Jer kako objasniti da tjedan dana za familiju u jednom family hotelu u špici stoji oko 5.000 eura. Da ne bude slučajne zabune, ne kuna, nego eura Family hoteli za šest noćenja ovisno o tome je li polupansion ili puni ne idu ispod 2.200 eura za šest dana. Početak srpnja, četiri noćenja, puni pansion oko 1.800 eura. Dati 17.000, 18.000 kuna za tjedan obiteljskog odmora nije malo.
Naravno, ako se ide na jeftiniju varijantu noćenja i doručka ili apartmana smještaj je jeftiniji, ali valja računati na troškove hrane. Sve u svemu, u zadnje vrijeme tako su se neki za tih 18.000 kuna odlučivali otići 10 dana u primjerice Dominikansku Republiku u resort s pet zvjezdica. Nije upitno da Hrvatska ima sve bolju turističku ponudu, već da hrvatske plaće te nove cijene ni izbliza ne stignu pratiti. Svaka čast bogatim izuzecima, piše Novi list.
Otkrivanje zemlje
Ipak, domaći su gosti u posljednje dvije koronagodine bili itekako dobrodošli te u nekim destinacijama praktički spašavali što se spasiti dade. I ono što je u svemu dobro, otkrivali svoju zemlju, primjerice Gorski kotar, ali i neke nove vidove turizma pa su tako neki ponukani novim epidemiološkim pravilima i željom za izbjegavanjem gužvi, po prvi put birali odmor u nekom od kampova. A Hrvati i kampovi, nažalost, još uvijek nisu baš na »ti«. Konkretno, u prvoj godini pandemije domaći su gosti ostvarili čak petinu ukupnog turističkog prometa. Lani su, pak, domaći gosti u hrvatskim smještajnim kapacitetima ostvarili preko 2,3 milijuna dolazaka i preko 12 milijuna noćenja što je gotovo 15 posto turističkog prometa.
Za usporedbu, veći broj noćenja lani je ostvaren samo s njemačkog tržišta oko 21 milijun pa je tako lani domaće tržište ustvari bilo drugo najjače za hrvatski turizam. Ako se uzme u obzir da su treći Slovenci ostvarili oko 9 milijuna noćenja, ispada da su Hrvati i Slovenci zajedno lani ostvarili noćenja koliko i Nijemci. Prema podacima Hrvatske turističke zajednice (HTZ), zanimljiva je i raspodjela Hrvatske po destinacijama. Naime, uvjerljivi broj jedan je Zagreb koji je lani upisao u komercijalnom smještaju, dakle, bez vikendaša, oko 178.000 domaćih gostiju koji su ostvarili oko 364.000 noćenja. Po broju domaćih gostiju na drugom je mjestu u Hrvatskoj Zadar, a na trećem Opatija koju je lani posjetilo oko 74.000 turista koji su odsjeli u komercijalnom smještaju.
Ipak, u Zagrebu, Zadru i Opatiji se domaći gosti očito zadržavaju kraće pa ima više kraćih vikend boravaka, jer je na drugom mjestu po broju noćenja Crikvenica koja je lani imala blizu 280.000 noćenja domaćih turista. Po broju noćenja slijede Zadar, Vodice, Rovinj, Mali Lošinj, Biograd na Moru, Šibenik, Split i Opatija koja je, iako treća po dolascima, po ukupnom fizičkom prometu s domaćeg tržišta na desetom mjestu. Ako se, pak, uzme u obzir nekomercijalni smještaj, dakle vikendice, apsolutni rekorder je Vir. Statistika pokazuje kako je lani na Viru u vikendicama bilo prijavljeno oko 28.000 domaćih vikendaša, a ostvareno je gotovo 1,2 milijuna noćenja. Dakle, tri i pol puta više nego jedan Zagreb ostvari u komercijalnom smještaju, dakle, onom klasičnom turističkom smještaju, apartmanima, hotelima… Vikendice su očito za dobar dio građana »karta« za ljetni odmor.
U krugu obitelji
Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, na naše pitanje hoće li ove godine Hrvati na more, komentirao je kako će dio svakako moći na more, ali ne radi toga što imaju dobra primanja, nego stoga što je netko prije njih, ili oni sami, ranijih godina bio dovoljno mudar da je negdje izgradio kakvu vikendicu ili kupio apartman.
– Znamo da se vrlo često u ovakvim vremenima obitelji ne odlučuju na iznajmljivanje tih apartmana, već se u krugu obitelji i prijatelja na smjenu boravi ondje. A dobar dio tih ljudi sa sobom donosi dio namirnica jer su cijene na moru prilagođene stranim turistima. Kao da svi na moru imaju apartmane ili kuće za odmor koje iznajmljuju, iako velik dio njih nema ništa za rentanje. U svakom slučaju ljetovanje za hrvatske građane na hrvatskom Jadranu zapravo postaje sve nedostupnije, kazao je Sever.
Dodao je i kako već nekoliko godina ekonomski analitičari ukazuju kako se hrvatski turizam polako orijentira prema gostima veće kupovne moći. S time da neki od gostiju koji su godinama dolazili u Hrvatsku iz Austrije, Slovenije ili Njemačke, upozoravaju da su cijene porasle i da odmor više nije tako jeftin te odustaju od dolaska. Ukazao je kako je medijalna hrvatska plaća, a to je ona do koje se kreće polovina svih plaća i od koje se kreće polovina plaća, oko 6.290 kuna.
– Do te plaće se kreće 820.000 plaća, uključujući i minimalne. Ako u Hrvatskoj radi milijun i 640.000 radnika, onda točno polovina zaposlenih ima plaću do tih 6.290 kuna. A u toj je brojci i 40.000 radnika na minimalnoj plaći, i ako tome pribrojimo i umirovljenike, onda vidimo gdje smo. U ovim uvjetima visoke inflacije vidimo da uz promet i hranu, vrlo izdašan udio u tome ima i rast cijena u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, ukazao je Sever.
Turistički znalac Nedo Pinezić je, pak, ukazao kako smo se svi malo prerano poveselili da se sve vratilo na staro normalno.
– A vidimo kako se neke situacije ponavljaju, primjerice otežano putovanje u strane zemlje zrakoplovima s obzirom na to da aviokompanije ukidaju letove zbog manjka djelatnika.
Pretpostavljam kako će to odvratiti mnoge domaće turiste višeg standarda da preko ljeta putuju u dalje destinacije. Vidimo da se po cijeloj Europi i Americi otkazuje na stotine letove i putnici su sigurno na sto čuda kada moraju mijenjati svoje planove. Druga stvar je i dalje neizvjesnost oko rata u Ukrajini i prijetnja daljnje eskalacije, a treće, opet govorimo o povratku mutiranih varijanti COVID-19 što je trenutačno najmanji problem, ali nažalost brojke rastu, a što opet u jednom trenutku može dovesti do novih restrikcija i otežati taj turistički promet.
Isto tako moramo znati da su najveći dio domaćeg turističkog prometa lani i preklani ostvarili domaći gosti koji su prije pandemije putovali u inozemstvo. A u pandemiji su se odlučili ostati u svojoj zemlji. Znamo da preko zime oko 200.000 hrvatskih građana putuje na snijeg, a to je jedan od najskupljih godišnjih odmora, pa sigurno jedan veliki dio njih ljeti putuje na druge destinacije. Upravo ti gosti su, primjerice, u vrijeme pandemije oživjeli Gorski kotar i zakupljivali najskuplje objekte, dakle vile s bazenom, i mislim da će dobar dio tih domaćih gostiju opet ostati u Hrvatskoj zbog svih ovih razloga te na njih neće toliko utjecati ovo veliko povećanje cijena koje se kreće od 10 do 30 posto, kazao je Pinezić te dodao kako smatra da je i dalje u svim zemljama i dalje jak trend domaćeg turizma.
Naglasio je i da će nažalost određeni slojevi stanovništva biti prisiljeni ili birati termine kada nije sama špica, odnosno od 15. srpnja do kraja kolovoza, ili birati odredišta i vrste usluge koje su primjerenije novčaniku.
Tržišna niša
Na pitanje kamo danas jedan prosječan Hrvat, odnosno hrvatska obitelj s hrvatskim plaćama može na ljetni godišnji odmor, ukazao je kako su, primjerice, obitelji s malom djecom ustvari najveća svjetska tržišna niša, a u Hrvatskoj je ponuda koja je prilagođena njima, poput kids hotela, izuzetno siromašna, odnosno ima je izuzetno malo. I onda cijena raste u nebesa.
– Alternativa su apartmani. To je tip smještaja koji je prilagođen obiteljima s malom djecom jer imate autonomiju. Imate svoju kuhinju, možete organizirati život prema potrebama djece. A i treba birati neke destinacije koje nisu toliko razvikane i koje su, možda, osjetile jači pad prometa proteklih godina. Jednostavno treba malo istraživati. A da smo mi kao Hrvatska nešto jako povoljniji u odnosu na druge zemlje, nismo, i u tome je problem. Kada bi uvjeti putovanja bili potpuno normalni kao prije pandemije, sigurno bi zbog cijena velik dio građana ponovo putovao van Hrvatske. Jer bi za isti novac dobili više vrijednosti. Mi imamo sreću da su i dalje ipak donekle otežani uvjeti putovanja pa to i dalje ide nekim svojim tempom. A da nema toga domaći bi se turizam ponovno prelijevao u neke druge destinacije, odnosno zemlje, ukazao je Pinezić.
Podsjetio je i kako zemlje u okruženju jako puno rade na domaćem turizmu, počevši od Italije, preko Austrije, Njemačke… Pa čak i Bosna i Hercegovina, a novi trendovi se primijete i u Crnoj Gori koja je jako pogođena izostankom ruskog tržišta. Ukazao je kako se u kriznim godinama shvatilo kako je važno imati veći udio domaćih gostiju jer je to u takvim okolnostima neka garancija stabilnosti. Pogotovo za kraće boravke, školske ferije, pred i posezonu.
– Pristup se mijenja i mislim da će i u Hrvatskoj doći do toga, ali to će naravno ovisiti od destinacije do destinacije. Neki veliki centri koji su se oslanjali isključivo na strane turiste poput Dubrovnika ili Splita vjerojatno neće ići tim putem, ali puno drugih manjih mjesta će možda shvatiti da od domaćih gostiju mogu imati koristi. Znamo da Gorski kotar, primjerice, ima 90 posto domaćih gostiju, dodao je Pinezić.
Gorski bi kotar tako, predlaže, mogao kopirati austrijsku ponudu, u smislu ponude za obitelji poput prilagođenog smještaja, igraonica za djecu, specijalizirati se upravo za obitelji s djecom. Trend je primjerice u Austriji takozvanih biotop jezera umjesto klasičnih bazena. Riječ je o malim umjetnim jezerima koja se grade uz kuće za odmor, a umjesto kemikalija za pročišćavanje koriste vlastiti ekosustav, šaš i slično. Tu su i domaće životinje, hranjenje kokica s mališanima, domaćinstva s domaćim životinjama koje su mališanima uvijek zanimljive…
S time da takav smještaj ne mora imati visoku kategoriju, dakle, pet zvjezdica, ali mora biti uređen kako spada. Tako je naveo primjer kako su kućice na stablu u Gorskom kotaru više bukirane nego klasične kuće za odmor. I to je obiteljski turizam, kroz koji obitelj za prihvatljiv budžet može doživjeti lijep odmor.
Razvikane destinacije
Hrvatskoj nedostaje primjera da destinacije ne kopiraju razvikane obalne destinacije koje pretendiraju imati pet zvjezdica, nego da upravo iskoriste tu svoju prednost koju već imaju.
– A usto se i mi domaći turisti i sami malo moramo naučiti putovati, da ne bude uvijek »svi u Vodice ili Primošten«, i onda smo ljutiti jer je skupo i jer ne dobijemo vrijednost koju smo očekivali. Imamo krasnu zemlju i moramo naučiti uživati i u drugim njenim dijelovima. Samo nam trebaju ciljani specijalizirani sadržaji, prije svega za obitelji s malom djecom. A nekako ima najmanje ponude upravo za ovu skupinu turista, dodao je naš sugovornik. Što se tiče cijena koje lete u nebo, ukazao je kako uz velik rast troškova, na to sigurno utječe i činjenica da se gro turističkog prometa ostvaruje u tri ljetna mjeseca. I od toga se ne može živjeti cijele godine.
– Neće se moći još dugo računati na tu veliku potražnju uslijed koje možemo s cijenama ići do plafona, pa i preko toga. Očekivanja od sezone su velika, ali jednostavno je nemoguće kompenzirati 12 mjeseci života s tri ljetna mjeseca poslovanja. Mi jednostavno ne možemo razvoj turizma bazirati samo na kupanju u moru.
Stalno govorimo da moramo produžiti sezonu, a sada u pandemiji se dogodilo suprotno jer se špica pojačala i cijene su otišle u nebo. Onda su tu i čimbenici kao inflacija, prijetnja novom ekonomskom krizom, ali isto tako i konkurencija. Domaće tržište u svakom našem emitivnom tržištu je jako, naime, i Nijemci se primjerice bore da što više Nijemaca zadrže u svojoj zemlji na odmoru, Talijani da čim više Talijana ostane u Italiji. I jednog trenutka kada se mi izjednačimo s njima u cijenama, po meni će to biti točka prijeloma kada će se dogoditi da će više ljudi tih stranih gostiju ostati u svojoj zemlji, nego doći u Hrvatsku.
Nijemci su jako precizni u računanju svojih troškova, i svi su željni mora, ali kad sve zbroje i oduzmu i oni će razmisliti kamo će otići tih tjedan dana, zaključio je Pinezić navevši i kako je bitno razigrati ponudu, a ne samo forsirati velike investicije koje onda zahtijevaju i brz povrat.
Boris Žgomba, predsjednik Udruženja putničkih agencija HGK, je na pitanje što se ove godine može očekivati od domaćeg tržišta u svjetlu poskupljenja i pada standarda hrvatskih građana, podsjetio kako je domaće tržište sastavni dio i jedno od najznačajnijih za hrvatski turizam. Prije pandemije hrvatsko je tržište činilo oko 10 posto udjela u ukupnom turističkom prometu što domaće tržište stavlja među pet najznačajnijih.
– U vrijeme pandemije je u destinacijama bilo više slobodnih kapaciteta, a i cijene su bile prilagođene toj situaciji te je porast dolazaka domaćih gostiju bio veći. Kada govorimo o 2022. sva su se tržišta vratila, za vjerovati je kako će se hrvatsko svesti u ono što je bilo prije pandemije, ponavljam, ali i dalje jedno od najvažnijih. Znamo stoga da nam je ono bitno i vjerujem da će se i ovoj godini održati u zadovoljavajućem postotku, kazao je Žgomba.
Komentirajući cijene u pojedinim segmentima smještaja, posebno hotelske koje su paprene, kazao je kako su hotelijeri zbog inflacije i cijena inputa bili prisiljeni dignuti cijene onoliko koliko smatraju da to tržište može apsorbirati. I jedini regulator je tu tržište.
– Sasvim sigurno će velik dio naših gostiju birati objekte koji su adekvatni njihovom standardu, a rekao bih kako je smještaj u apartmanima sasvim sigurno najbliže tome. A što se tiče toga hoće li naši gosti odlaziti više u neke druge zemlje, 2019. smo imali određeni dio gostiju koji je na ljetovanje odlazio u Tursku, Grčku, na jug Italije čarter letovima iz Zagreba. I ove godine će sigurno biti jednog manjeg odljeva, no ne očekujem velike brojke koje bi značajnije utjecale na promet na domaćem tržištu. Naravno, domaći gosti vlastitim automobilom mogu otići na odmor u Crnu Goru, Sloveniju, Italiju…Ali to je sve zajedno relativno mala brojka. I da, u nekim zemljama je jeftinije, ali nije toliko izražena razlika tako da mislim da neće ponukati veliki broj ljudi da ovog ljeta na ljetovanje odu u neku drugu zemlju, zaključio je predsjednik Udruženja putničkih agencija HGK.
Domaći gosti počeli otkrivati i jeftiniju balkansku ponudu
Posljednjih godina domaći gosti, i to ne samo Dalmatinci koji su najbliži, počeli su otkrivati skijališta u susjednoj Bosni i Hercegovini. Staze su dobre, ponuda hrane odlična, smještaj se popravio, grade se novi hoteli, napreduje i privatni smještaj, a cijene su gotovo upola manje nego na zapadnoeuropskim skijalištima. Pitanje je hoće li se i ljetna putovanja s vremenom pomalo preusmjeravati prema istočnim susjedima, prije svega pod pritiskom visokih cijena doma i u zapadnim zemljama. Primjera radi, već lani mnogi su pohitali na more u Albaniju. Dakle, iako još uvijek mali broj, čini se da su Hrvati ipak počeli, makar sramežljivo, otkrivati i jeftiniju balkansku ponudu. U Rijeci su ovog tjedna svoju turističku ponudu tako predstavili turistički djelatnici Srednjobosanskog kantona. Outdoor, bike staze, hiking, rafting, ali i lječilište za koje kažu kako je vrlo suvremeno i dobro opremljeno. A vikend u lječilištu u Fojnici stoji oko 500 kuna.
– Cijeli taj Zapadni Balkan plus Hrvatska i Slovenija je jedno tržište. Učimo jedni od drugih, današnji putnici žele novosti, a i platforme za buking rade na ovim tržištima. Čak se turizam jako promovira i kroz programe USAID-a, kazao je turistički znalac Nedo Pinezić.
Financijska nesigurnost sve snažniji motiv za propuštanje ljetovanja
Epidemiološke mjere, strah zbog zaraze koronavirusom te financijska neizvjesnost bili su glavni razlozi velikog pada u segmentu putovanja tijekom pandemije. No, i to se polagano mijenja pa se sve više ljudi u Hrvatskoj, čak 20 postotnih poena više nego 2020., odlučuje na godišnji odmor, pokazuju rezultati redovnog istraživanja MasterIndex koje je za kompaniju Mastercard u travnju ove godine provela agencija Improve. U 2020. je tako 54 posto ispitanika planiralo ljetni godišnji odmor, a 2021. je broj onih koji imaju takve planove porastao na 68 posto.
Otad je rast nešto usporio, pa ove godine na ljetovanje u Hrvatsku planira čak 74 posto ispitanika. Među njima prednjače oni s većim primanjima te ispitanici iz Zagreba. Iako, ovo istraživanje pokazalo je kako su financije glavni izazov kad je riječ o putovanjima. Naime, financijska nesigurnost je ove godine još snažniji motiv za propuštanje ljetovanja u Hrvatskoj. U 2021. godini ju je istaknulo 28 posto ispitanika, dok ove godine čak 43 posto onih koji neće na ljetni odmor kao razlog navode upravo financije. Poslovne obveze će omesti planove 22 posto ispitanika, a 18 posto njih živi na moru pa nemaju potrebu putovati. Kao i prethodnih godina, većina ispitanika ove godine planira ljetovati u privatnom smještaju, njih 52 posto, a na drugom mjestu je boravak u vlastitom smještaju ili kod rodbine i prijatelja i to u 35 posto slučajeva. Tek na trećem mjestu je smještaj u hotelima za koji se odlučilo 18 posto ispitanika i to onih koji najvećim dijelim imaju primanja veća od 9.000 kuna, dok je interes za kampiranjem pokazalo svega 7 posto Hrvata. Pri tome su online rezervacije najpopularnije.
– Prije rezervacije smještaja, prosječan turist posjeti 38 turističkih web-stranica i planira putovanje pet tjedana unaprijed, dok veći dio putovanja plaća digitalno, rekao je Cosmin Vladimirescu, direktor Mastercarda za Hrvatsku i Rumunjsku.
Istraživanje je pokazalo i da je najbitnija stavka prilikom odabira destinacije percepcija omjera cijene i kvalitete, a slijede troškovi smještaja. Gotovo polovina ispitanika je izjavila da su im draže manje gužve zbog čega biraju nešto osamljenije destinacije poput manjih mjesta ili otoka. Očekivano, to je manje važno mladima koji prilikom odabira destinacije veću pozornost pridaju dobrom noćnom životu, koncertima ili nekim drugim specifičnim događajima, mogućnostima za kupovanje, ali i troškovima prijevoza. A na vrh popisa briga oko putovanja sada je isplivala geopolitička situacija u Europi koja zabrinjava 28 posto ispitanika. Kad je riječ o budućim planovima za putovanja, koji sežu nešto dalje od ovog ljeta, najveći broj ispitanika, njih 83 posto, planira putovati unutar zemlje. Njih 23 posto planira putovati u susjedne države, a 21 posto unutar kontinenta, dok je 8 posto ispitanika u istraživanju navelo da nemaju planova za putovanje.
