Godine 2025. u EU je 92,7 milijuna ljudi bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. To odgovara udjelu od 20,9 % ukupnog stanovništva, odnosno gotovo svaka peta osoba. Stope rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) znatno se razlikuju ne samo među europskim državama nego i među regijama unutar svake države, prenosi N1.
Koje zemlje i regije imaju najveće stope rizika od siromaštva? Koliki je jaz između glavnih gradova i nacionalnih prosjeka?
Prema podacima Eurostata, najveće AROPE stope u 2025. imale su Bugarska (29,0 %), Grčka (27,5 %) i Rumunjska (27,4 %). Najniže stope zabilježene su u Češkoj (11,5 %), Poljskoj (15,0 %) i Sloveniji (15,5 %).
Među četiri najveća gospodarstva EU-a, Španjolska se ističe s najvišom stopom od 25,7 %, što znači da je više od jedne četvrtine stanovništva izloženo riziku. Njemačka (21,2 %) i Italija (22,6 %) također su iznad prosjeka EU-a od 20,9 %. Francuska (20,8 %) tek je neznatno ispod prosjeka.
Rizik od siromaštva u glavnim gradovima
Slika se značajno mijenja kada se promatraju glavni gradovi. Među 24 europske prijestolnice za koje su dostupni podaci, AROPE stope kreću se od 2,9 % u Bratislavi do 33,6 % u Bruxellesu. Ni Slovačka ni Belgija nisu među tri zemlje s najvišim ili najnižim ukupnim stopama, no njihovi glavni gradovi predstavljaju krajnje vrijednosti.
Treći po visini su Beč (29,4 %) i Berlin (24,4 %). Više od jedne petine stanovništva također je izloženo riziku u Ateni (23,6 %), Parizu (20,9 %) i Rimu (20,7 %).
Glavni gradovi istočne Europe imaju usporedno niže stope. Uz Bratislavu, Varšava (7,1 %) i Prag (9,1 %) jedini su u jednoznamenkastim postocima. Budimpešta, Zagreb, Ljubljana i Bukurešt ostaju ispod 15 %.
U većini zemalja regija glavnog grada ima nižu AROPE stopu od nacionalnog prosjeka. No postoje značajne iznimke.
Najizraženiji primjer je Bruxelles u odnosu na Belgiju: 33,6 % naspram 16,5 %, odnosno razlika od 17,1 postotni bod. Slijedi Beč, s razlikom od 10,6 bodova iznad nacionalnog prosjeka. Berlin je viši za 3,2 boda. U Amsterdamu, Kopenhagenu i Parizu razlike su minimalne.
S druge strane, nacionalni prosjek Slovačke za 13,8 bodova viši je od Bratislave. Rumunjska ima jednaku razliku, pri čemu je Bukurešt znatno ispod državnog prosjeka.
Među četiri najveća gospodarstva EU-a, nacionalni prosjek Španjolske (25,7 %) osjetno je viši od Madrida (19,4 %), uz razliku od 6,3 boda. U Italiji je razlika manja, svega 1,9 bodova, no nacionalni prosjek i dalje je viši od Rima.
Velike regionalne razlike
Kada se uključe sve regije, unutarnje razlike postaju još veće. Italija bilježi najveći jaz od 39,7 postotnih bodova. AROPE iznosi 45,3 % u Kalabriji, dok je u Valle d'Aosti samo 5,6 %. U Španjolskoj je razlika između Ciudad de Melille i Baskije 29 bodova.
Finska ima najmanji jaz, svega 3 boda, između Helsinkija-Uusimaa (15,5 %) i Länsi-Suomija (18,5 %). Portugal, Slovenija i Danska također imaju među najmanjim unutarnjim razlikama.
Uz gospodarske i socijalne uvjete, važnu ulogu mogu imati i veličina države te broj regija uključenih u statistiku.
Četiri regije u Italiji i tri u Španjolskoj nalaze se među 15 najugroženijih u Europi. Kalabrija je na vrhu popisa s 45,3 %, a slijede još dvije talijanske regije te Ciudad de Melilla u Španjolskoj s 43,7 %.
Srednja i istočna Europa dominiraju među 15 najmanje izloženih regija. Bratislavský kraj u Slovačkoj bilježi samo 2,9 %, najnižu stopu u Europi, dok se među najmanje ugroženima nalazi i pet regija sjeverne Italije.
Godine 2025. bilo je 20 regija u kojima je najmanje 33 % stanovništva bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Te su regije uglavnom koncentrirane u Italiji, Španjolskoj i Bugarskoj, koje imaju po četiri takve regije, te u Grčkoj s tri.
U ovu skupinu ulaze i dvije pretežno urbane regije zapadne Europe: Regija Bruxelles-glavni grad u Belgiji (33,6 %) i Bremen u Njemačkoj (35,4 %), kao i Ticino u Švicarskoj (33,1 %).
Što znači “rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti”?
Prema Eurostatu, AROPE pokazatelj mjeri udio ljudi koji su ili izloženi riziku od siromaštva, ili žive u teškoj materijalnoj i socijalnoj deprivaciji (SMSD), ili žive u kućanstvu s vrlo niskim intenzitetom rada.
Granica siromaštva postavljena je na 60 % nacionalnog medijana raspoloživog dohotka nakon socijalnih transfera. SMSD označava prisilni nedostatak osnovnih i poželjnih dobara potrebnih za dostojan život.