Dok prodavatelji trljaju ruke, cijene nekretnina već duže vrijeme izazivaju nevjericu među kupcima. Eksplozija cijena struku ne iznenađuje, no ni tamo nema odgovora koliko bi napuhavanje balona moglo potrajati.
Porast cijena stambenih nekretnina nije samo hrvatski fenomen; štoviše, diljem Europe cijene su porasle i znatno više na valu jeftinog novca produbljujući društveni problem priuštivosti nekretnina. U usporedbi s regijom, pomalo iznenađujuće, Zagreb je najpriuštivija lokacija za kupnju stambene nekretnine, pokazuje regionalna usporedba Colliers istraživanja, objavio je poslovni dnevnik.
U glavnom gradu Hrvatske za kupnju 70 metara kvadratnih stambene nekretnine (na bazi traženih cijena) potrebno je 11,5 godišnjih neto plaća. U svim susjednim zemljama kupci će ipak morati dulje raditi i/ili štedjeti za vlastitu nekretninu.
Beogradska egida luksuza
U Sarajevu i Budimpešti nekretnina iste površine stoji 11,7 godišnjih neto plaća, dok su u Podgorici i Tirani to 12,4 godišnje plaće. Najmanje priuštive nekretnine su u susjednoj Sloveniji i Srbiji. Kupac koji želi imati nekretninu u Ljubljani mora skupiti 15,2, a onaj u Beogradu čak 16,1 godišnju plaću. Klara Matić, voditeljica investicijskih transakcija u Colliers Hrvatska objašnjava da odnos plaća i traženih cijena kao relativni pokazatelj ukazuje da su stambene nekretnine (u najvećoj mjeri stanovi) u Zagrebu najjeftiniji.
“U kontekstu plaća lokalnog stanovništva, stanovnicima Zagreba jeftinije je kupiti stan u svom gradu nego stanovnicima Ljubljane”, kaže. Takav pokazatelj priuštivosti posljedica je suigre visine plaća i cijena kvadratnog metra, a cijene bitno ovise o ponudi.
“Moram priznati da su i nas u Colliersu malo iznenadili rezultati, ponajviše tolike razlike da je priuštivost kvadrata u Beogradu otprilike 30-ak posto manja, a u Ljubljani 25 posto, nego u Zagrebu”, tvrdi. Dodaje da je “u regiji prisutna prilično snažna potražnja, no premalo se govori o ponudi”.
Slovenska metropola poznata je po manjku stambenih nekretnina, što vrijedi ne samo za novogradnju, već je kupcima izazov pronaći nekretninu starijeg datuma. Beograd je otišao u svojvrstan ekstrem; novogradnja koja niče u srpskoj metropoli često je pod egidom luksuza s pratećim valuacijama što vuče prosječne cijene prema gore.
Logična posljedica stoga je i najslabija priuštivost. “Problem Hrvatske, poglavito Zagreba, je iznimno niska ponuda”, naglašava Matić. Prije velike financijske krize u Zagrebu se godišnje gradilo između osam i devet tisuća stanova, a danas ta brojka doseže jedva tri tisuće. Povrh nekoliko puta manje ponude, sliku tržišnih odnosa definirala je i činjenica da je tada dostupno bilo više investicijskih prilika koje su niske kamatne stope i višak novca u međuvremenu učinile neisplativima.
Izvor: Poslovni dnevnik
