Prema servisu MojaPlaća, žene i dalje imaju 16% nižu plaću od muškaraca. Prosječna plaća muškaraca u proteklih godinu dana iznosila je 1100 eura neto, dok je plaća žena bila 923 eura.
Kada se pogleda plaća po pozicijama, kada se usporedi žene i muškarce na istom radnom mjestu, razlika je značajno manja, iako ona i dalje postoji, te iznosi 8% u korist muškaraca.
S radnim iskustvom raste i jaz u plaćama
Najmanje razlike su prisutne među najmlađim ispitanicima, onima do 24 godine i onima s manje od godinu dana iskustva – to ide u prilog tezi da razlika u plaćama najviše raste u vrijeme kada žene uzimaju pauzu od karijere kako bi zasnovale obitelj. Za to vrijeme njihovi muški kolege i dalje stječu iskustvo, napreduju, mijenjaju poslove i dobivaju povišice. Tu razliku žene ne nadoknađuju kasnije, već ostaju niže plaćene do kraja radnog vijeka. Nešto se ta razlika smanji pred kraj karijere, kada je iskustvo takvo da tih godinu-dvije na porodiljnom više ne čini neku razliku.
Umjesto da se jaz u mjesečnim primanjima smanjuje s godinama radnog iskustva, on se povećava. S manje od godinu dana iskustva žene su plaćene 10 % manje u odnosu na muškarce. Među onima s 3 do 5 godina staža razlika raste na 15%, a najveći nesrazmjer (20%) pronalazimo kod zaposlenika s više od šest godina iskustva.
Osim dobi i obrazovanja, nije svejedno ni u kojoj županiji žive građani. Najveće razlike među ženama i muškarcima su prisutne u Međimurskoj (-20%) te Splitsko-dalmatinskoj županiji (-20%), dok su najmanje u Požeško-slavonskoj (-7%) te Virovitičko-podravskoj (-4%) županiji.
Privatne tvrtke u stranom vlasništvu rade najveću razliku
Tvrtke, barem kad se o njihovoj veličini radi, ne rade preveliku razliku u tome koliko manje plaćaju žene nego muškarce. Najmanja razlika u plaćama (-10%) je u najmanjim tvrtkama do 10 zaposlenika, dok je najveća (-16%) u tvrtkama preko 250 zaposlenika.
Privatne tvrtke rade veće razlike po spolovima nego državne. U privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu žene su plaćene 19% manje nego muškarci, dok su u domaćim kompanijama plaćene 15% manje. U državnim tvrtkama žene su plaćene 8% manje, slično kao i u javnoj i lokalnoj samoupravi (-10%).
Tvrtke iz područja djelatnosti prodaje u većoj mjeri rade razliku u plaćama žena i muškaraca (-19%), baš kao i iz djelatnosti Financija (-18%).
Najmanje razlike su s druge strane u tvrtkama iz djelatnosti Poljoprivrede (-5%) i Građevine (-7%).
Na istom radnom mjestu žene su u prosjeku 8% manje plaćene od muškaraca
Jedan od razloga nižih plaća žena, osim toga da češće karijeru stavljaju na pauzu zbog obitelji, je i taj da žene češće rade u slabije plaćenim djelatnostima kao što su turizam i ugostiteljstvo te prodaja. Pogledamo li plaće po pozicijama, žene su u prosjeku 8% manje plaćene od muškaraca.
Gledajući po radnoj poziciji, najveća razlika u plaćama po spolu je za voditeljske pozicije pa su tako recimo žene na pozicijama voditelja pravnih odjela, u prosjeku, plaćene čak 38% manje nego muški kolege na toj poziciji, voditeljice projekata su 27% niže plaćene, voditeljice proizvodnje imaju 25% nižu plaću u odnosu na kolege, itd.
S druge strane, žene su u prosjeku više plaćene za pozicije analitičara poslovnih procesa (+ 35%), dok su PR menadžerice 25% više plaćene u odnosu na muške kolege. Međutim, iako postoje radna mjesta na kojima su žene više plaćene od muških kolega, taj popis je puno kraći nego onaj gdje su plaćene niže; u tek svakom petom zanimanju žene su plaćene više od muškaraca.
Koji čimbenici utječu na rodnu razliku u plaćama?
Mnogo je razloga za nejednakost plaća; na brojke možda ne utječe nužno samo diskriminacija, već i različite preferencije posla. Žene su zastupljenije u djelatnostima koje su tradicionalno manje plaćene: tekstilna industrija, turizam, prodaja te uslužne djelatnosti.
Drugi čimbenik koji utječe na rodnu razliku u plaćama je zasnivanje obitelji. U mnogim zemljama gotovo uvijek majka brine o novorođenom djetetu. Dok su žene i po nekoliko godina na porodiljnom dopustu, njihovi muški kolege stječu iskustvo u radu, što je često povezano s povećanjem plaća.
Još jedan, ne i manje bitan razlog, često povezan s navedenim čimbenicima, je i činjenica da su žene sklone tražiti manje novca na razgovorima za posao, ali i kod pregovora oko povišice. Činjenica je da su žene zbog povijesnih etiketa manje samouvjerene i asertivne na tržištu rada, što im otežava i pregovore o plaćama i prilikom zapošljavanja te traženja povišice.
U ranijem istraživanju provedenom 2022. godine doznali smo da žene i u manjoj mjeri očekuju povišicu nego muškarci pa se vjerojatno sukladno tome i ponašaju. S druge strane poznato je da se najveće povećanje plaće dobiva promjenom posla, a uzmemo li u obzir da, prema istraživanju o Great Resignationu, muškarci češće mijenjaju poslodavce, ne čudi da dobivaju i češće povećanje plaće.