Razlika između onoga što direktori žele i što zaposlenici mogu ili žele dati povećava se iz dana u dana, a trenutno se čini kako je to nepromjenjiva situacija. Dakle, može biti samo gore - za direktore.
Jer, nije tajna da rukovodeći kadar konstantno pomiče granice, s čim se zaposlenici nerijetko ne slažu, prvenstveno jer pomicanje granica ne prati i adekvatan sustav nagrađivanja ili vrednovanja. No, kad lideri osjete situaciju u kojoj mogu povući određene poteze jer imaju alternativu u slučaju da zaposleni na njih ne reagiraju najbolje, to će i učiniti. Trenutno, umjetna inteligencija jest ta alternativa.
Prema istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma, 44 posto zaposlenih treba unaprijediti svoje vještine. Ili barem tako kažu njihovi nadređeni. Istovremeno, Dell Technologies je u istraživanju došao do saznanja da 37 posto pripadnika generacije Z tvrdi da ih se kroz obrazovanje nije adekvatno pripremilo za ono što će im trebati u poslu pa zato nemaju određene vještine, odnosno, nisu dovoljno izbrušene.
Dakle, zaključak je da kompanije ne dobivaju dovoljno specijalizirane zaposlenike, iako im oni trebaju. Što je, uvelike, krivnja istih tih kompanija, piše ICT Business.
Primjerice, kad je 1994. formirana NAFTA (North American Free Trade Agreement), kreirano je oko 700.000 novih radnih mjesta, većinom u proizvodnom sektoru i većinom u Meksiku. Gdje su radnici bili jeftiniji, pristajali su na lošije uvjete i znali su daleko manje od američkih. Ali, u želji za što većim uštedama, kompanije su pristale na takav rizik. Koji im se u turbulentnom dobu kao ovo vraća poput bumeranga brže nego bi željele.
Vratimo se umjetnoj inteligenciji. Ona je toliko napredovala da može popuniti te praznine koje nedostaju i ubrzati stjecanje vještina. No, s obzirom da umjetna inteligencija još uvijek nije toliko spretna u neengleskom govornom području, pitanje je koliko će se trebati čekati na to što kompanije planiraju. Ali, cilj je postavljen.
