Laptop se zaklopi, uredska vrata se zatvore, notifikacije možda utihnu, ali misli nastave raditi prekovremeno. Uzroci mogu biti različiti. Možda je to rok koji nam visi nad glavom. Razgovor (čitaj: svađa) s kolegom koji je ostavio gorak okus. Loši poslovni rezultati zbog kojih raste pritisak od strane nadređenih osoba...
U idealnom svijetu, poslovni i privatni život bili bi dvije potpuno odvojene ladice. Jednu zatvorimo u 17 sati, drugu otvorimo kod kuće. U stvarnosti, riječ je o jednoj te istoj ladici. S različitim pretincima za čarape.
Potpuno odvajanje privatnog i poslovnog života je gotovo nemoguća misija. Posebno u vremenu u kojem posao često putuje s nama u džepu, kroz mobitel, poruke i e-mailove. No, to ne znači da smo bespomoćni. Ne možemo uvijek kontrolirati rokove, tržište, šefove, klijente ili atmosferu u timu, ali možemo graditi male zaštitne mehanizme koji nam pomažu da posao ne zauzme svaki kutak privatnog života.
Evo nekoliko konkretnih načina kako stres s posla učiniti podnošljivijim i vratiti barem dio kontrole nad vlastitim vremenom, energijom i mirom, piše Fast company.
1. Napravi pravi prijelaz između posla i doma
Jedna od najvećih pogrešaka koju radimo jest to što iz jedne zahtjevne situacije uskačemo ravno u drugu. U jednoj minuti odgovaramo na hitan e-mail, u drugoj već ulazimo u stan, razmišljamo o večeri, kućanskim obavezama, djeci, partneru ili porukama koje cijeli dan čekaju odgovor.
Našem živčanom sustavu treba signal da je radni dan završio. Ne samo formalno, ili u teoriji, nego stvarno.
Zato vrijedi osmisliti mali 'ritual prijelaza'. To može biti dvadeset minuta šetnje nakon posla, slušanje podcasta u automobilu, odlazak duljim putem kući, kratko sjedenje u tišini prije ulaska u stan ili čitanje nekoliko stranica knjige u tramvaju. Nije poanta u tome da se stres čarobno izbriše, nego da tijelu i glavi damo znak: “Sada izlazim iz poslovnog ritma.”
Takav prijelaz ne mora biti velik ni savršen. Važno je da postoji. Mala pauza između uloge zaposlenika i uloge partnera, roditelja, prijatelja ili jednostavno čovjeka može spriječiti da sve što se nakupilo tijekom dana donesemo kući u punom intenzitetu.
2. Prati obrasce
Svatko može imati loš dan. Kolega može nervozno odgovoriti na naš komentar, šef može nespretno formulirati kritiku, sastanak može otići u pogrešnom smjeru. Jedan neugodan događaj ponekad je samo to: neugodan događaj.
Problem nastaje kada se isti scenarij ponavlja.
Ako nas ista osoba sustavno omalovažava, prebacuje odgovornost, isključuje iz važnih razgovora ili stvara pritisak koji prelazi granice normalnog poslovnog stresa, važno je ne oslanjati se samo na dojam. Počni bilježiti što se događa. Zapiši datum, situaciju, tko je bio prisutan, što je rečeno i kako je to utjecalo na tvoj posao.
Takve bilješke nisu poziv na rat, nego alat za jasnoću. Kada smo pod stresom, lako počnemo sumnjati u vlastitu percepciju. Možda pretjerujem? Možda sam preosjetljiv/a? Možda je to normalno? Obrasci daju stvarniju sliku od pojedinačnih trenutaka.
Osim toga, ako jednog dana odlučiš razgovarati s nadređenom osobom, HR-om ili nekim tko može pomoći, konkretni primjeri uvijek su korisniji od općeg osjećaja da “nešto nije u redu”.
3. Pronađi osobu koja će ti pomoći 'provjeriti stvarnost'
Stresna, toksična ili emocionalno iscrpljujuća radna okruženja često imaju jednu posebno neugodnu posljedicu: čovjek se počne osjećati usamljeno u vlastitom iskustvu. Počne preispitivati sebe, svoje reakcije i granice.
Zato je važno imati barem jednu osobu izvan te svakodnevne poslovne magle. Nekoga tko može čuti što se događa i pomoći vam razlikovati uobičajene nesuglasice od ozbiljnog problema. To može biti mentor, bivši kolega, prijatelj, član obitelji, terapeut ili osoba iz struke kojoj vjerujete.
Takva osoba ne mora donositi odluke umjesto nas. Dovoljno je da nam pomogne postaviti nekoliko zdravih pitanja. Je li ovo jednokratna napetost ili ponavljajući obrazac? Bi li ovakav način komunikacije bio prihvatljiv u profesionalnom okruženju? Reagiram li na trenutni stres ili na dugotrajno iscrpljivanje?
4. Postavi granice u trenutku, mirno i jasno
Granice ne moraju uvijek biti dramatične. Ne moraju značiti veliki razgovor, otkaz ili sukob.
Primjerice, ako nas netko kritizira pred drugima na način koji je ponižavajući, možemo reći: “Rado ću razgovarati o tvojoj povratnoj informaciji, ali mislim da bi bilo produktivnije da to učinimo jedan na jedan.”
Ako kolega pokušava stvoriti dojam da smo preopterećeni, nepouzdani ili izvan tijeka projekta, možemo odgovoriti: “Hvala na brizi, ali mogu odraditi posao na zadovoljavajući način. Molim te da me uključiš u sastanke i komunikaciju koja se odnosi na moj dio posla.”
Ako dobiješ nejasan zadatak e-mailom, nemoj pogađati što se od tebe očekuje. Odgovori potvrdom prioriteta, roka i očekivanog rezultata. Na primjer: “Samo da provjerim, prioritet je analiza podataka do četvrtka, s naglaskom na rezultate za zadnji kvartal. Je li to točno?”
Takve rečenice nisu nepristojne. One su profesionalne. Granice nisu zid kojim se zatvaramo prema drugima, nego okvir koji pomaže da suradnja ostane zdrava i jasna.
5. Prepoznaj kada je cijena previsoka
Svaki posao nosi određenu razinu stresa. Bit će teških rokova, zahtjevnih klijenata, neugodnih sastanaka, pogrešaka, frustracija i dana kada bismo najradije prespavali ostatak tjedna. To je dio radnog života.
Ali postoji razlika između zahtjevnog posla i posla koji nas sustavno troši.
Ako često ne možeš spavati zbog posla, ako plačeš u toaletu, ako se svakodnevno vraćaš kući emocionalno ispražnjen/a, ako planeš na dijete, partnera ili prijatelja zbog nečega što zapravo nema veze s njima, možda je vrijeme za ozbiljnije preispitivanje.
To ne znači da sutra moraš dati otkaz. Odlazak nije uvijek jednostavan, a financijska sigurnost, obiteljske obveze i tržište rada stvarni su faktori. No, možeš početi graditi izlaznu strategiju. Ažuriraj životopis. Javi se bivšim kolegama. Pogledaj oglase za posao. Istraži tvrtke koje te zanimaju. Razgovaraj s ljudima iz industrije.
Odlazak iz nezdravog radnog okruženja nije poraz. Nije znak slabosti ni nedostatka izdržljivosti. Ponekad je to najodgovornija odluka koju možemo donijeti za svoje zdravlje, odnose i budućnost.
Izvor: Fast company