U svijetu koji nikad nije bio nepredvidiljiviji i volatilniji, koji istovremeno nudi brojne mogućnosti i pred nas stavlja različite prepreke, u mlade i njihovu budućnost uvijek se isplati ulagati.
Uvodna je to poruka, ali u podjednakoj mjeri i zaključak, današnje konferencije pod nazivom 'Što mladima treba da budu konkurentniji na tržištu rada?', u organizaciji Savjetodavnog odbora za dječja prava i društveno odgovorno poslovanje pod vodstvom ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
U okviru koneferencije, čija svrha je bila inspirirati i motivirati poslovnu zajednicu na aktivniji angažman prema zapošljivosti mladih, predstavljeni su rezultati projekta mapiranja poslovnih praksi poduzeća u Hrvatskoj koja pružaju podršku mladima prilikom ulaska na tržište rada te ankete o tome priprema li obrazovni sustav mlade za tržište rada.
Održana su i dva panela koja su fokus usmjerila na položaj mladih na tržištu rada.
Učenje temeljeno na radu
Prema rezultatima ankete koju među mladima između 16 i 25 godina putem platforme ZABUM voice proveo UNICEF, postoji niz izazova s kojima se mladi susreću. Trom obrazovni sustav koji ih nedovoljno dobro priprema za ono što slijedi nakon završetka školovanja, previsoka očekivanja poslodavaca te izostanak podrške u obliku stručnih praksi i mentorstva čine samo dio izazova, poručuju mladi.
Ova, ali i brojna druga pitanja, našla su se u fokusu prvog panela 'Što mladi trebaju da budu konkurentniji na tržištu rada?', na kojem su svoja razmišljanja podijelili Dragan Jelić, državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Vesna Hrvoj Šic, Službe za strukovno obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ana Dautović, zamjenica predstojnice Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, Jelena Penjin, studentica i supokretačica projekta MladiRade, Aleksej Leon Gajica, UNICEF-ov mladi ambasador za prava djece i mladih te Andrijana Mušura Gabor, psihologinja i bihevioralna znanstvenica, suradnica ureda UNICEF-a za Hrvatsku na projektu.
„Mladi su svjesni da ih obrazovanje priprema za trište rada u smislu stjecanja određenog teoretskog znanja, ali im istovremeno jako nedostaje mogućnost prakse. Prilikom samoprocjene najlošije ocjenjuju svoje računalne vještine i vladanje brojevima“, poručila je Mušura Gabor i dodala kako mladi žele iskusiti sve ono što tržište rada nudi i otkriti svoju 'ulogu'.
S time se slaže Jelena Penjin te istovremeno naglašava kako je poražavajuć podatak da gotovo 50 posto studenata u Hrvatskoj ne radi, iako imaju mogućnosti za to.
„Mladi danas imaju niz prilika za osobni rast i razvoj, ali često nisu svjesni čime se sve mogu baviti sa svojim stupnjem obrazovanja u ovom digitalnom svijetu s pregršt novih zanimanja. Uz osobnu motivaciju koja je najvažnija, postoji niz dostupnih programa za usvajanje vještina za buduće poslove, a na mladima je da ih iskoriste", rekla je Penjin, napomenuvši kako mladi ljudi najprije trebaju sami sa sobom razriješiti što žele raditi te otkriti koji su im ciljevi i što ih motivira. Poručuje da se posebna pažnja treba posvetiti gimnazijalcima kako bi oni umjesto uobičajenih studentskih i sezonskih poslova, poput konobarenja ili rada u trgovini, prije prije nego što u potpunosti stupe na tržište rada, trebali krenuli skupljati iskustvo na poslovima koji će biti bliski onima kojima će se baviti tijekom karijere.
Kako bi se mladima osigurala najbolja moguća pozicija prilikom ulaska na trište rada, nužna je suradnja privatnog sektora i obrazovnog sustava, mišljenja je Ana Dautović.
Pritom ukazuje na činjenicu kako 15% mladih u Hrvatskoj ima tzv. NEET status. „Ovaj izraz dolazi od engleskog naziva Not in Employment, Education or Training, a obuhvaća najugroženiju skupinu mladih ljudi na tržištu rada - nezaposlene osobe u dobi od 15 do 29 godina koji nisu uključeni u programe osposobljavanja s ciljem osnaživanja njihovog položaja na tržištu rada i mlade koji su nezaposleni, a nisu aktivni u potrazi za poslom.“
U to društvo nipošto ne spada šesnaestogodišnji Aleksej Leon Gajica, učenik 2. razreda XV gimnazije iz Zagreba i UNICEF-ov mladi ambasador za prava djece i mladih., koji se osvrnuo na popis vještina koje su, po mišljenju mladih, neophodne kako bi pronašli svoje 'mjesto pod suncem' na tržištu rada.
„Na prvom mjestu su komunikacijske vještine. To mi je logično, jer komunikacijom sprječavamo moguće i riješavamo nastale probleme. Moja generacija odrasla je na mobitelima, stoga ne čudi što su digitalne vještine također pri vrhu liste. Iznenadio me podatak da su tehničke vještine okarakterizirane kao najmanje važne. Možda je to posljedica obrazovnog sustava koji naglasak stavlja na teoriju. Međutim, poslodavci traže ljude koji će im riješavati probleme, a tehničke vještine su tu nužne“, napominje. Na pitanje što bi škole mogle učiniti kako bi svoje učenike što kvalitetnije pripremile za tržište rada, Aleksej daje primjer XV. Gimnazije (MIOC-a) koju sam pohađa.
„Bivši učenici MIOC-a često dolaze kako bi održali predavanja i podijelili vlastita iskustva s tržišta rada. Daju savjete, ukazuju na izazove i otkrivaju brojne mogućnosti koje se nude“, priča i dodaje kako bi u školske kurikulume dodao dva predmeta - osobne financije i komunikologiju.
Pronalazak novih rješenja u obrazovnom sustavu, onih koja će u podjednakoj mjeri koristiti budućoj radnoj snazi i njihovim poslodavcima, predstavlja 'sveti gral' za kojim tragaju svi u Ministartsvu znanosti i obrazovanja, ističe Vesna Hrvoj Šic. „Nastojimo uklanjati prepreke i otvarati puteve. Proširili smo pojam 'učenja temeljenog na radu' kako bi što više mladih ljudi dobilo mogućnost stjecanja praktičnih vještina'. Prije deset godina smo pričali o zapošljivosti, danas govorimo o konkurentnosti i to pred sve nas stavlja neke nove izazove“, ističe Hrvoj Šic.
Na njeno izlaganje nadovezao se i državni tajnik Dragan Jelić, istaknuvši niz mjera koje je Vlada poduzela kako bi unaprijedila položaj mladih na tržištu rada i pomogla poslodavcima. „Između ostalog, već neko vrijeme subvencioniramo iznos plaće radnika pripravnika, a u posljednje vrijeme, svjesni činjenice kako je neophodno neprestano obogaćivati naša znanja, nudimo tzv. Vaučere za obrazovanje. Riječ je o financijskoj potpori i sufinanciranju programa obrazovanja za vještine koje su danas itekako tražene na tržištu rada“, zaključio je Jelić.
Rad s mladima je privilegija
Kako bi osvijestili poduzeća u Hrvatskoj da ulaganjem u razvoj vještina i zapošljivosti mladih doprinose njihovoj i svojoj boljoj budućnosti, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (pod vodstvom prof.dr.sc. Mislava Ante Omazića) u suradnji sa Savjetodavnim odborom za dječja prava i društveno odgovorno poslovanje i uredom UNICEF-a za Hrvatsku pokrenuo je projekt mapiranja poslovnih praksi poduzeća u Hrvatskoj koje pružaju podršku mladima prilikom ulaska na tržište rada.
Ukupno je projektu sudjelovalo 100-tinjak studenata podijeljenih u 16 timova kao i 16 poduzeća: Infinum, Pliva, Ericsson Nikola Tesla, A1, PBZ, INA Grupa, Kaufland, Nova TV, Erste Banka, Valamar, Bina Istra d.d., Adria Media, Styria, HPB , Deloitte i Podravka.
Temom uspješnih poslovnih praksi koje za cilj imaju unaprijediti položaj mladih na tržištu rada, bavio se drugi panel pod nazivom „Što kompanije rade dobro kako bi podržale mlade pri ulasku na tržište rada, što bi moglo bolje?“.
Na panelu su sudjelovali Martina Muštra Borić i Ena Beč, studentice Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Željko Antolić, direktor ljudskih potencijala u tvrtki Ericsson Nikola Tesla, Kornelija Knez, direktorica Zapošljavanja i upravljanja ljudskim resursima u PBZ banci, zatim Vali Marszalek, ESG direktorica u Mazars Hrvatska i mentorica na projektu mapiranja te Igor Žonja, direktor portala MojPosao.
Kako bi doista stekli iskustvo koje će im koristiti u karijeri, ali i kako bi se poslodavac na njih mogao osloniti, studenti koji odrađuju stručnu praksu ili pripravnički staž moraju biti tretirani kao ravnopravni članovi tvrtkinog tima, slažu se Ena i Martina. Obje su u posljednjih nekoliko mjeseci dobile priliku okušati se u radu na zanimljivim projektima u velikim domaćim kompanijama, a za navedeno iskustvo u svoje mentore imaju samo riječi hvale.
„Suradnja je bila iznimno ugodna, a tijekom nje sam ostvarila brojne kontakte koji će mi, vjerujem, koristiti i u budućnosti“, ističe Ena i dodaje kako poslodavci danas izrazito cijene intepersonalne vještine, empatiju i timski rad kod zaposlenika.
Kad je riječ o raskoraku između potreba poslodavaca i mogućnosti mladih, Martina naglašava pitanje – radnog iskustva. „Poslodavci i dalje velik naglasak stavljaju na prethodno radno iskustvo i često ne pokazuju dovoljno razumijevanja za mlade koji nisu bili u prilici steći to iskustvo. Zbog toga je stručna praksa toliko važna. Baš kao i mentoriranje“, tvrdi.
S njom se slaže Vali Marszalek iz tvrtke Mzars Hrvatska, koja je i sama bila mentorica u sklopu projekta.
"Mislim da svakom poslodavcu treba biti jasno zašto je nužno investirati u mlade – jer su to njihovi budući zaposlenici. Ovakvi programi su prava prilika da mladi ljudi vide kako stvarni poslovni svijet funkcionira i da se okušaju u njemu. Možemo reći kako su iskoristili priliku koja im je pružena“, rekla je Marszalek. Dodaje kako svaka tvrtka, neovisno o veličini, ima mogućnost provesti neku od praksi uključivanja mladih ljudi u svoje poslovanje, bilo stipendiranjem, stručnim praksama, danima otvorenih vrata ili nečim drugim.
O povratku investicije najbolje svjedoči primjer tvrtke Ericsson Nikola Tesla, tvrdi Željko Antolić.
„Kod nas je na snazi model 70:30. drugim riječima, čak 70 posto otvorenih radnih mjesta popunjavamo s ljudima koji tek izlaze na tržište rada, stoga je mudro dio tih ljudi upoznati već ranije, tijekom stručnih praksi ili drugih projekata. Ne možemo očekivati da će sav posao za nas odraditi fakulteti“, kazao je Antolić.
Sličan modus operandi primjenjuju i u PBZ banci. Naime, velik dio zapošljavanja banka 'pokriva' s nekadašnjim praktikantima, napominje Kornelija Knez.
„Rad s mladima je privilegija. Digitalno su i tehnički iznimno pismeni. Imaju odličan stav i sjajno se nadopunjuju s preostalim zaposlenicima. Prilika je to za međusobno učenje. Izazov, dakako, predstavlja limitirano trajanje prakse, stoga je neophodna dobra priprema kako bi se to vrijeme maksimalno iskoristilo“, poručila je.
S tvrdnjom kako je najbolji način za privući radnika uložiti u njih dok studiraju, slaže se i Igor Žonja, direktor portala MojPosao. „Nažalost, u malom broju oglasa za posao se nudi stručna praksa. Preciznije, od otprilike 60 tisuća oglasa koliko ih se ove godine objavilo na MojPosao, u njih svega 157 se nudio takav oblik zaposlenja. Brojke su nešto povljnije kada govorimo o zapošljavanju studenata pa su tako u otprilike 2200 oglasa poslodavci tražili studente“, ispričao je Žonja. Upozorio je na tromost obrazovnog sustava, ali i javnog sektora, zbog čega predlaže da država proces educiranja i prekvalificiranja mladih prepusti realnom sektoru.