Uoči jučerašnje objave najnovijih službenih podataka o inflaciji teško da je itko sumnjao u daljnje ubrzanje. Nakon što je već u siječnju godišnji rast potrošačkih cijena prema DZS-u dosegnuo 5,7 posto, ni prošlomjesečno ubrzanje na 6,3 posto ne može se okarakterizirati iznenađenjem.
I iz većine drugih zemalja ovih dana stižu podaci koji potvrđuju nastavak ubrzanja inflacije, s tim da su u tri članice EU godišnje stope već i dvoznamenkaste; od bugarskih 10 i čeških 11,1 posto do 14,2 posto u Litvi.
Kod većine ostalih članica iz srednje i istočne Europe i Baltika službena inflacija u veljači premašuje brojke naših statističara (u Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj je u rasponu između osam i devet posto). I Slovenija, u kojoj je dinamika cijena lani bila niža nego kod nas, ovih je dana izašla s većom brojkom (6,9 posto).
Promatra li se cijela EU Hrvatska je razinom inflacije približno na sredini ljestvice, a u samo pet ekonomija Unije ona je (još uvijek) ispod pet posto. Njemačka više nije u toj skupini (s rastom cijena od 5,1 posto), a uz povećana inflacijska očekivanja u jeku ukrajinske krize sve se češće spominje stagflacija.
Dok mnogi analitičari upozoravaju na kombinaciju sporog gospodarskog rasta i visoke inflacije, Achim Wambach, predsjednik ZEW-a (centra za europska ekonomska istraživanja) ovih je dana konstatirao kako “recesija postaje sve vjerojatnija” za najveće europsko gospodarstvo.
Govoreći o prijetnjama ruske invazije na Ukrajinu za gospodarski rast u eurozoni, potpredsjednik Europske središnje banke Luis De Guindos kaže pak kako je “inflacija bila visoka i prije i bit će još viša, ali nećemo ući u recesiju”.
ECB je uz povećanje očekivanja inflacije u europodručju sa 3,2 na 5,1 posto za ovu godinu samo revidirao prognoze rasta BDP-a naniže (sa 4,2 na 3,7 posto). I u Hrvatskoj se usporedno s podizanjem prognoza inflacije i neizvjesnosti oko tijeka ukrajinske krize smanjuju očekivanja rasta, a dio analitičara prosječnu inglaciju vidi i preko sedam posto.
No, mnogo je tu još nepoznanica i neizvjesnosti, poput onih oko turističke sezone, a u predviđanjima se uglavnom ističe kako trenutno prevladavaju negativni rizici.
Ono što je s posljednjih nekoliko objava inflacije već mnogo jasnije je da u Hrvatskoj već nekoliko mjeseci (od prosinca) imamo realan pad prosječnih plaća, a taj se pad ubrzava.
Osim što u pojedinim djelatnostima on i prema službenim podacima traje i više mjeseci, percepcija inflacije kod mnogih građana općenito premašuje službene brojke.
I dio stručnjaka sa zadrškom će konstatirati da podaci DZS-a za veljaču npr. kod cijena usluga sugeriraju godišnji rast od umjerenih 1,7 posto, čime zapravo potenciraju pitanje reprezentativnosti uzorka i podcijenjenosti inflacije.
Kako bilo, i u Hrvatskoj, kao i u cijeloj EU, stvari u ovoj godini idu prema smanjenju raspoloživih dohodaka stanovništva.
Željko Lovrinčević, znanstveni savjetnik na zagrebačkom Ekonomskom institutu kaže kako se trenutno čini da bismo ove godine mogli imati “blagi rast BDP-a, ali će ljudi živjeti lošije”, tj. izgledan je pad standarda.
Promatra li se rast BDP-a iz dohodovne perspektive, razlika s obzirom na izgledan pad raspoloživih dohodaka građana trebala bi “završiti” u (većim) državnim prihodima od poreza te dobiti pojedinih segmenata poslovnog sektora kojima specifične okolnosti više idu na ruku.
Neizvjesna sezona
Kad je riječ o izgledima rasta u takvim uvjetima, u Hrvatskoj su očekivanja naglašeno usmjerena na sagledavanje utjecaja ukrajinske krize i njome potaknute inflacije na turističku sezonu.
“Najveći upitnik je kako će se sve to odraziti na sklonosti europskih građana putovanjima”, ističe Zrinka Živković Matijević, ekonomistica Raiffeisen banke. Ta je slika prilično mutna jer je, za početak, teško predvidjeti i tijek ratnih sukoba.
S jedne strane, obično se smatra da se oni koji su skloni putovanjima teško odriču dokolice, ali današnja situacija ipak je specifična.
U kontekstu inflacije, pak, analitičari podsjećaju da su s pandemijom koronavirusa povećane stope štednje, što se smatra mogućim amortizerima pada raspoloživih dohodaka i sklonosti potrošnji. Živković Matijević, usto, napominje i da Europska unija u aktualnoj krizi pokazuje sklonost subvencijama.
Kad je riječ o najsvježijim podacima o potrošačkim cijenama u Hrvatskoj, na mjesečnoj razini u veljači su u prosjeku porasle 0,9 posto.
Tijekom prošlog mjeseca najviše su porasle cijene kategorije Odjeća i obuća (3%), ali najzaslužniji za mjesečni porast je prijevoz, iako je kod njega prošlomjesečni rast bio niži (ali ti troškovi imaju veći ponder u košarici).
Godišnja stopa inflacije od 6,3 posto pak najviša je u posljednjih 13,5 godina (od kolovoza 2008. kad je bila na 7,1%). Na godišnjoj razini najviše je poskupio prijevoz, 10,7 posto, a s prosječnim rastom od 10 posto slijedi ga kategorija Hrana i bezalkoholna pića.
No, kako je udio hrane u potrošačkoj košarici dobara i usluga na kojima se izračunava inflacija veći, tako je doprinos hrane ukupnoj inflaciji veći nego kod prijevoza. Samo te dvije stavke u zabilježenoj inflaciji “nose” oko dvije trećine (2,6 odnosno 1,6 postotnih bodova).
Porast troškova stanovanja, vode, struje, plina i ostalih energenata u proteklih je godinu dana, prema DZS-u, povećan za 3,3 posto, čime su ti troškovi “zaslužni” za 0,56 postotnih bodova inflacije.
Državni statističari ističu i da je, promatrano prema posebnim skupinama, najveći porast cijena u prosjeku na godišnjoj razini ostvaren kod Energije (za 10,4%), neprerađenih prehrambenih proizvoda (10,0%) te Hrane, pića i duhana (za 9,4%).
Izvor: poslovni dnevnik
