Trenutno živimo u velikoj neizvjesnosti. Ima nekih gospodarskih izazova, iako zapošljavanje i dalje ostaje snažno. Na horizontu su značajne zakonodavne promjene. Trajni ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku stvaraju globalne napetosti. Rast generativne umjetne inteligencije izaziva zabrinutost oko budućnosti mnogih poslova i industrija, fast company.
Teško je predvidjeti budućnost, što otežava donošenje odluka svima u organizaciji – od nas nižih zaposlenika koji možda želimo napredovati ili razmišljamo o promjeni karijere, do naših visokih čelnika koji moraju postaviti strategiju i odabrati taktike za cijelu organizaciju. Kako možemo donositi dobre odluke u ovakvom okruženju?
Proces, a ne ishod
Prvo što trebamo zapamtiti kada donosimo odluke, naročito u turbulentnim vremenima, jest da se moramo fokusirati na proces kojim biramo, a ne samo na to je li ishod onaj koji smo željeli. Počnimo razmišljati o tome koje su informacije važne za odluku. Provjerimo postoje li stručnjaci ili članovi tima s kojima trebamo konzultirati tijekom procesa. Pokušajmo razviti metodu za kombiniranje informacija unaprijed, ako je moguće.
Za složene odluke taj proces će nam vjerojatno zahtijevati neke alate koji će nam pomoći pratiti relevantne informacije. Koristimo tablice i nadzorne ploče za organizaciju podataka. Napravimo popise kriterija odluke i težinu koju informacije trebaju imati u konačnom izboru, da ne bismo izgubili iz vida važne čimbenike. Tijekom procesa koristimo te alate i ne oslanjajmo se samo na pamćenje.
Poznavanje naše tolerancije prema riziku
Dvoje ljudi s istim informacijama i prilikama mogu donijeti različite odluke. Veliki čimbenik je naša osobna ili organizacijska tolerancija prema riziku. Ono što odluke čini teškima u nesigurnim uvjetima jest što ne znamo buduće ishode. Čak i ako imamo pristup svim relevantnim informacijama, postoje faktori izvan naše kontrole koji će utjecati na ishod i ne možemo ih znati unaprijed.
Dok razmatramo opcije, one će se razlikovati u našoj procjeni vjerojatnosti lošeg ishoda i veličini tog ishoda. Moramo si postaviti pitanje koliko smo spremni i sposobni prihvatiti najgori mogući scenarij. Kad god je moguće, izbjegavajmo opcije kod kojih je najgori slučaj neprihvatljiv.
Zatim razmotrimo vjerojatnost tog lošeg ishoda. Jesmo li spremni nositi se s tim rizikom? Ako smo skloni izbjegavanju rizika, mogli bismo imati loše emocionalne reakcije na odluke koje nose značajan rizik velikog negativnog ishoda. Na kraju, moramo proživjeti razdoblje nakon te odluke. Biranje opcija koje će nas učiniti nesretnima nije recept za uspjeh.
Koristimo podatke, a ne anegdote
Podaci vezani uz odluke su vrijedni jer često pružaju veliki broj slučajeva koji nam pomažu u donošenju odluka. Možemo se fokusirati na broj ljudi koji dobivaju posao ili uspjeh drugih tvrtki koje su slijedile određenu strategiju. Također, možemo koristiti podatke za predviđanje budućnosti.
Unatoč vrijednosti podataka, priče koje čujemo često su uvjerljive. Te studije mogu ostati u našem pamćenju jer su ishodi tih priča relevantni, a često dolaze s nagađanjima zašto se određeni ishod dogodio. To može učiniti da nam budućnost izgleda sigurnijom nego što zaista jest.
Koliko god su te anegdote primamljive, odupiremo se iskušenju da im damo prevelik utjecaj na naše odluke. Ako nas podaci vode u jednom smjeru, budimo oprezni prema jednoj priči koja nas potiče da idemo u drugom smjeru. Kad imamo pouzdane podatke, osigurajmo da oni budu važniji vodič za naše buduće postupke od dobre priče.
Ne zanemarujmo svoj instinkt
Ipak, ako nas proces donošenja odluke vodi u određenom smjeru, a ipak nam se odluka čini pogrešnom, zastanimo. Psiholozi razlikuju brze intuitivne procese osjetljive na statistiku okoline i spore algoritamske procese koji pažljivo obrađuju informacije. Donošenje odluka temeljeno na podacima koristi sporiji proces, dok intuicija dolazi iz bržih procesa koje utječu dojmovi iz primjera koje smo vidjeli u prošlosti.
Često kada donesemo odluku na temelju podataka, naša intuicija se slaže s tim izborom ili ne pokazuje snažnu preferenciju. No ponekad je intuicija u suprotnosti s onim što podaci sugeriraju. U takvim slučajevima, koristimo sukob između podataka i intuicije kao priliku da zastanemo i dodatno razmislimo. Provjerimo nedostaje li nešto u podacima ili smo možda pogriješili u načinu kombiniranja podataka.
Iako možemo i dalje odabrati opciju koja nam “ne sjeda”, neka nam ta nelagoda posluži kao znak za dodatno preispitivanje prije konačne odluke. Također, ako odluka može biti promijenjena ili ispravljena nakon što krenemo određenim putem, koristimo taj sukob između podataka i intuicije kao signal da ostanemo pažljivi i spremni uočiti moguće probleme čim se pojave.
