Ako smo nedavno izgubili blisku osobu, povratak na posao vjerojatno nam je posljednje na pameti. Očekivanja na poslu mogu se činiti nemogućima, a teško je biti funkcionalan i učinkovit dok još tugujemo. Možda nemamo dovoljno dana žalovanja, ili se od nas očekuje svakodnevna prisutnost, pogotovo ako radimo u profesijama poput zdravstva ili obrazovanja, objavljuje zaposlena.hr.
U takvim trenucima, važno je biti realan u vezi vlastitih mogućnosti i kapaciteta. Normalno je osjećati da nam je teško suočiti se s poslovnim obavezama, kolegama i svakodnevnim pritiscima. U nastavku dijelimo nekoliko smjernica koje nam mogu pomoći da lakše prođemo kroz taj osjetljivi period.
Razmislimo o svojim opcijama
Mnogi poslodavci nisu dovoljno pripremljeni za ovakve situacije, pa često sami moramo tražiti način kako da se prilagodimo – i očekivanim i potpuno neočekivanim izazovima.
Zato je važno promisliti što bi nam moglo pomoći, a zatim razgovarati s nadređenima ili HR odjelom o mogućnostima kao što su:
-
Rad od kuće (barem privremeno)
-
Postupan povratak – npr. rad na pola radnog vremena ili nekoliko tjedana neplaćenog dopusta
-
Fleksibilno radno vrijeme koje bi nam omogućilo odlaske na terapiju ili druge važne obaveze
-
Manje izlaganja – ako je moguće, privremeni prijelaz na zadatke s manje neposrednog kontakta s ljudima
Ako ne izrazimo jasno što nam treba, teško je očekivati da će nam to netko ponuditi samoinicijativno.
Dogovorimo osobu za kontakt
Naši bližnji možda su tu za nas, ali na poslu situacija može biti drugačija. Možda ne želimo ili ne možemo dijeliti emocije sa svima.
Zato je korisno imati jednu osobu – kolegu ili nadređenog – kojoj vjerujemo i koja može, ako želimo, pripremiti druge na naš povratak. Na taj način možemo izbjeći neželjena pitanja i dodatni stres. Nekad je jednostavno “Drago mi je da te vidim” mnogo lakše za čuti nego “Kako si?”.
Prilagodimo svoju rutinu
Možda smo imali svoju radnu rutinu do savršenstva – ali sada je ona možda prezahtjevna. Tuga utječe na mozak – koncentracija slabi, zaboravljamo stvari, osjećamo se umorno.
Koristimo sve dostupne alate – bilješke, alarme, podsjetnike, podršku kolega. I ako nismo 100% produktivni, i najmanji napredak je korak naprijed.
Ako možemo, prilagodimo svoje radno vrijeme vlastitom tempu. Iskoristimo pauze za odmor – i to onako kako nam najviše odgovara. Ako nam treba samoća, uzmimo je. Emocije se mogu pojaviti iznenada, i u redu je dati si prostor da ih proživimo.
Na važne datume (godišnjice, obljetnice) pokušajmo unaprijed dogovoriti slobodan dan ili rad od kuće. Ako ipak budemo na poslu, korisno je da kolege znaju da je taj dan za nas posebno osjetljiv.
Ne donosimo velike odluke odmah
U prvim tjednima nakon povratka, možda osjetimo snažan poriv da sve prekinemo – možda čak i damo otkaz. No većina stručnjaka savjetuje da pričekamo barem šest mjeseci do godinu dana s velikim odlukama.
Tuga mijenja naš pogled na svijet, ali kako vrijeme prolazi, tako se mijenja i naš pogled na sebe i budućnost. Ako razmišljamo o velikoj promjeni, dobro je prije toga razgovarati s terapeutom, mentorom ili nekim od povjerenja.
Za kraj
Tuga je duboko osobno iskustvo i za svakoga izgleda drugačije. Neki se lakše vraćaju u rutinu, drugima treba više vremena. I sve je to u redu.
Važno je prepoznati što nam treba, ne bojati se zatražiti podršku i dati si vremena. Možda nećemo odmah moći “funkcionirati” kako smo navikli, ali to ne znači da nećemo ponovno pronaći svoj ritam.
I kad nam sve djeluje teško i besmisleno – znamo: imamo snagu proći kroz ovo. Svaki mali korak naprijed donosi olakšanje. Budimo blagi prema sebi. I vjerujmo – bit će lakše.
