Najava uvođenja poreza na ekstraprofit uzburkala je poslovne krugove. Podsjetimo, obveznici poreza bit će kompanije s prihodima u 2022. većim od 300 milijuna kuna, po stopi od 33 posto, no samo na dobit veću od 20 posto u odnosu na četverogodišnji prosjek. Iako su iz Ministarstva financija poručili kako je riječ o solidarnom i jednokratnom porezu te kako su kod izrade zakona nastojali uvažili sve ono što je racionalno, razumno, realno i argumentirano, sve je više onih koji misle da je to potpuno pogrešan smjer fiskalne, odnosno porezne politike.

Tvrtke se tek oporavljaju

Poduzetnik Đuro Božanović, vlasnik tvrtki za inženjering i montažu industrijskih i energetskih objekata u Hrvatskoj i Njemačkoj, smatra da se uvođenjem dodatnog poreza na dobit kažnjava one koji rade i doprinose društvu, dok će profitirati oni koji ne doprinose. Prema njegovim riječima, onima koji stvaraju treba dati olakšice, kako bi donosili još veći profit. Ovako se, kaže, poduzetnici potiču na špekulacije i prebacivanje tvrtki u inozemstvo, gdje će prijavljivati dobit.

"Hrvatska ekonomija nije sazrela za dodatni porez. Industriju i proizvodnju treba ostaviti na miru da se razvija. Tvrtke se kod nas tek oporavljaju od krize i treba ih pustiti da rade", kaže Božanović.

On navodi da je Ministarstvo financija u posljednjih nekoliko godina napravilo neke dobre stvari, ali i napominje da poduzetnici ne vole nestabilne porezne zakone koji se mijenjaju gotovo preko noći. Umjesto kompanijama koje dobro posluju, Božanović smatra da porez na ekstraprofit treba uvesti špekulantima koji se bave preprodajom nekretnina.

"Porez na ekstraprofit pri preprodaji nekretnina po sustavu "kupi jeftino, prodaj skupo" treba regulirati po njemačkom primjeru da, ako kupiš nekretninu i prodaš je unutar 10 godina, plaćaš špekulacijski porez. To znači da se na razliku dobiti plaća 50 posto državi", objašnjava Božanović.

Ekonomski analitičar Damir Novotny također se protivi uvođenju novog poreza, jer smatra da on nema nikakvog smisla. On tvrdi da je taj porez već imao negativne učinke na europsku ekonomiju u području energetike. Objašnjava kako su najveće europske kompanije poput British Petroleuma ili norveškog Equinora ostvarile enormno visoke profite na proizvodnji i prodaji nafte, pa je onda Europska komisija pod pritiskom javnosti reagirala i predložila uvođenje dodatnog poreza na dobit. To, međutim nije slučaj s Inom, koja bi trebala platiti najveći porez na ekstradobit u Hrvatskoj.

"Većina europskih kompanija koje se bave istraživanjem nafte tvrdi da njihovi troškovi po barelu ne prelaze 35-40 dolara, a naftu su u jednom trenutku prodavale za preko 100 dolara po barelu. S druge strane, Ina je postala dominantno distributivna kompanija, a na distribuciji nema ekstremno visokih marži", kaže Novotny.

Upitan nastavak investicija

Ina više nema proizvodnju nafte ili plina da bi na tome ekstremno zaradila, napominje Novotny, ali dovlačenje naftnih derivata do, primjerice, Lastova ili Visa bitan je trošak koji i inače opterećuje distributere.

"Mislim da dodatni porez na dobit ne može doprinijeti atraktivnosti Europe u cjelini, a osobito Hrvatske, za međunarodne investicije", ističe Novotny.

Energetski konzultant, bivši ministar gospodarstva Davor Štern kaže da je u redu da onaj koji puno zarađuje više i plati, ali da to onda mora biti ugrađeno u osnovni porezni sustav.

"Država je uvela porez na ekstradobit i sada će taj prihod ići u državni proračun umjesto u investicijski potencijal. Čuo sam da iz Ine već sada poručuju kako zbog novog poreza na dobit neće imati novaca za nastavak investicija. Ne bih htio kalkulirati, ali nisam sklon "ad hoc" promjenama poreznog sustava", rekao je Štern.

Novosti s tržišta rada

Fina savjetuje kako osigurati priljev novca koji se ne može ovršiti