Kad je dvadesetogodišnji Francis Lanuza s Filipina, student poslovnog menadžmenta na američkom sveučilištu, čuo da postoji prilika za praksu u Hrvatskoj, nije dvojio ni trenutka.
„Koordinatorica prakse mi je rekla da Atlantic Grupa traži dvoje studenata marketinga. Odmah sam rekao ‘da’. Bila je to jedna od najboljih odluka“, prisjeća se Francis s osmijehom.
Prije nego što je spakirao kofere i krenuo put Zagreba, već je imao iza sebe tridesetak prijava za prakse u američkim tvrtkama. Sve bez uspjeha.
„U SAD-u je za međunarodne studente gotovo nemoguće dobiti praksu. Ili se prijaviš na desetke oglasa i većinom dobiješ odbijenicu, ili moraš poznavati nekoga. Više se cijeni tko te zna, nego što znaš“, iskreno kaže.
A onda je došla prilika iz Hrvatske. Nakon razgovora s direktoricom prakse i intervjua s Atlanticom, znao je da je to to. Da je pronašao svoju priliku.
Od Excela do terena
U Atlanticu je radio u odjelu Komercijalne prodaje, u segmentu operativnog upravljanja robnim markama. Pod mentorstvom Ivana Tarasa, upoznao je svijet brojki, tržišnih prognoza i konkretnih odluka.
„Naučio sam kako izraditi prodajnu prognozu, analizirati tržišne trendove i uskladiti ih s poslovnim ciljevima. Ali pravi trenutak spoznaje bio je kad sam otišao na teren i vidio proizvode na policama“, kaže.
Ta jednostavna scena - police, proizvodi, kupci - otvorila mu je oči.
„Kad vidiš gdje tvoje brojke zapravo žive, sve dobije smisao“, dodaje.
Sudjelovao je i u timskim projektima, a posebno ga se dojmila kampanja Melem x Kiki, koja je ubrzo nakon lansiranja postala hit.
„Fasciniralo me koliko pažnje posvećuju istraživanju tržišta. Sve je promišljeno, od ideje do provedbe. Vidio sam kako se kreativnost i analitika mogu savršeno spojiti“, govori Francis.
Radna kultura koja grije srce
Kad govori o Hrvatskoj, Francisova energija odmah oživi. S toplinom priča o zagrebačkom uredu u kojem se od prvog dana osjećao kao kod kuće.
„U Hrvatskoj svi žele da uspiješ. To je nevjerojatno. U Americi je više svatko za sebe, dok ovdje ljudi stvarno navijaju jedni za druge“, priča Francis.
Među stvarima koje su ga najviše iznenadile bila je hrvatska navika ispijanja kave.
„Nisam znao da je taj ritual toliko važan u Hrvatskoj. Nije važno koje je doba dana, uvijek se nađe vrijeme za pauzu uz kavu“, govori i priznaje da su mu upravo ti mali trenuci - kava, ručak, smijeh s kolegama - ostali urezani u sjećanje. U tim je druženjima osjetio koliko su zajedništvo i toplina duboko utkane u hrvatski način života.
Zajedništvo i bliskost koje je doživio u Atlanticu, kaže, itekako su ostavili traga na njemu. Američke kompanije, dodaje, mogle bi puno naučiti o praksama, ali i o ljudskom pristupu koji ovdje vlada.
„Prakse su u Americi postale toliko ekskluzivne da se smatra neuspjehom ako ih ne dobiješ. Otvaranjem takvih prilika za više ljudi, tvrtke bi mogle otkriti nove talente. U suštini, trebalo bi izjednačiti uvjete kako bi više ljudi dobilo šansu. Tko zna, možda upravo ti praktikanti donesu tvrtki veći uspjeh“, kazao je.
Povratak koji se priželjkuje
„Vratio bih se, bez sumnje, bilo poslovno ili turistički“, bez zastajkivanja poručio je Francis.
„Kulturno gledano, Hrvatska i Filipini imaju sličnosti, ali i razlike koje su mi bile zanimljive. Profesionalno, otvoren sam za mogućnost povratka jer mi se radno okruženje jako svidjelo. Volio bih ponovno proći obalom, onim uskim ulicama Splita, osjetiti miris mora u Zadru, sjesti u Pirovcu i gledati zalazak sunca“, s veseljem otkriva te dodaje kako nikako ne bi izostavio ni hranu koja mu nedostaje.
Riskirajte i vjerujte u ono što ne poznajete
Za kraj, Francis ima poruku svima koji razmišljaju o odlasku izvan svojih granica:
„Riskirajte. Ako imate priliku, idite. Naučio sam puno o sebi i kroz praksu. Bila je ovo predobra prilika da bih je propustio. Ako imate takvu mogućnost, iskoristite je jer ne znate kada će se opet pojaviti. Za mene je praksa u Atlanticu bila odlično životno iskustvo“, zaključio je.