Koliko ste puta posljednjih dana pomislili da biste trebali malo usporiti, predahnuti ili jednostavno odmaknuti od svakodnevnih obveza? I koliko ste puta tu misao odgodili za sutra, idući tjedan ili neki mirniji trenutak koji nikako da stigne?
Upravo se cijeni koju plaćamo zbog načina na koji danas radimo posvetio drugi MeetUp Happiness is Serious Business, održan 23. listopada u zagrebačkom Centru za kulturu Trešnjevka.
Događaj je okupio stručnjake iz različitih područja kako bi razgovarali o zadovoljstvu zaposlenika, generacijskim razlikama, vodstvu i izazovima suvremenog tržišta rada.
No, već je sam format dao naslutiti da nas ne očekuje uobičajen niz predavanja. Kviz, stand-up, paneli, kratka izlaganja, iskustvene radionice, interakcija s publikom, pa čak i glazbeni nastup izmjenjivali su se u ritmu koji je uspješno spajao ozbiljne teme i opušteniju atmosferu.
Od svakodnevnog stresa do nevidljivih generacija
Nakon uvodnih riječi organizatorice Sonje Jovanović, program je otvorila kvizašica Morana Zibar, koja je govorila o stresu i pritisku kao sastavnim dijelovima svojeg posla. Ipak, postoji nešto što taj teret čini lakšim... Morana radi ono što voli.
Darija Anić iz Privredne banke Zagreb pokazala je kako se u velikim sustavima može voditi računa o stvarnim potrebama zaposlenika, među ostalim praćenjem korištenja pogodnosti i njihovom prilagodbom ljudima.
Posebno zanimljiv pogled na pažnju ponudila je psihoterapeutkinja i kazališna redateljica Barbara Matijević. U svijetu u kojem se neprestano borimo s prekidima, obavijestima i osjećajem da nismo dovoljno koncentrirani, podsjetila je da pažnja nije neiscrpan resurs. No postoji i ona koja nas obnavlja, koju poklanjamo i dijelimo s drugima.
Nakon stand-up nastupa Peđe Bajovića, razgovor se okrenuo različitima generacijama radnika. Tomislav Krišto otvorio je pitanje razlika između generacija X i Z, dok je Đurđica Preočanin Korica upozorila na položaj radnika starijih od 50 godina, osobito žena, koje s godinama nerijetko postaju gotovo nevidljive na tržištu rada.
O vodstvu i uvjetima za kvalitetan rad govorili su i Igor Čerenšek te Martina Drezga. Čerenšek je kroz vlastito sportsko iskustvo i koncept flowa podsjetio da zadovoljstvo ne mora dolaziti tek nakon ostvarenog rezultata, dok je Drezga naglasila važnost iskrenosti i spremnosti lidera da priznaju pogrešku ili neznanje.
Karijera ne mora biti ravna crta
Širu sliku hrvatskog tržišta rada predstavio je Siniša Komnenović, direktor Alma Career Croatia, koja je kao partner podržala ovogodišnji MeetUp.
Govoreći o radnoj klimi u Hrvatskoj, osvrnuo se na niz promjena koje oblikuju našu profesionalnu svakodnevicu. Od tehnološkog razvoja i umjetne inteligencije do dolaska stranih radnika i novih očekivanja zaposlenika, tržište rada prolazi kroz promjene koje od poslodavaca traže sve više prilagodljivosti.
Jedno od ključnih pitanja pritom je kako potaknuti angažiranost i zadovoljstvo zaposlenika. Koliko na naš odnos prema poslu utječe činjenica radimo li u struci za koju smo se školovali? I moramo li već kao djeca znati što želimo postati?
Siniša je pritom podijelio i vlastito iskustvo. Tijekom karijere promijenio je čak pet industrija, što pokazuje da profesionalni put ne mora biti unaprijed zacrtan da bi bio uspješan i ispunjavajući.
Zanimljivo, prema istraživanju koje je proveo MojPosao, svega 17 posto ljudi danas radi posao o kojem je sanjalo kao dijete. No to ne znači nužno da su ostali nezadovoljni. Želje se mijenjaju, interesi razvijaju, a prilike otvaraju ondje gdje ih možda nismo očekivali.
Za poslodavce je zato važnije razumjeti što zaposlenike danas motivira, što im otežava rad i što ih potiče da se osjećaju dobro na poslu. U tome veliku vrijednost imaju istraživanja i podaci, osobito kada se koriste kao temelj za konkretne odluke.
Malo mirisa, malo glazbe i puno razloga za razmišljanje
Završni dio programa donio je još jedan neočekivan zaokret. Mara Doljak kroz iskustvenu je radionicu pokazala kako mirisi utječu na naše raspoloženje, stres i fokus, a susret je zaključen glazbenim nastupom Lee Mišure.
I premda jedan susret ne može riješiti sve izazove suvremenog rada, može nas potaknuti da preispitamo neke navike koje smo odavno prihvatili kao normalne.
Jer posao zauzima prevelik dio našeg života da bismo zadovoljstvo njime stalno odgađali za neka bolja vremena.