Prezentacija je već dobra, ali “može to još malo bolje”. Mail kolegici stoji u draftu jer formulacija nije savršena. Slajd se pomiče za dva milimetra ulijevo. Tablica se još jednom provjerava. Za svaki slučaj...
Zvuči poznato?
Perfekcionizam na poslu često se ne predstavlja kao mana, nego kao vrlina kojoj treba težiti. To je onaj tihi glas koji kaže da detalji čine razliku, da prosječnost nije opcija i da se reputacija gradi na besprijekornoj izvedbi. U nekim profesijama to je gotovo profesionalna obaveza. U drugima, to je osobni potpis.
A ponekad je i zamka koju sami sebi postavimo.
Težnja savršenstvu može nas pogurati da budemo temeljiti, odgovorni i uporni. No ista ta težnja može nas držati budnima noću, učiniti nas pretjerano kritičnima prema sebi i drugima te stvoriti radno okruženje u kojem je pogreška neprijatelj, a ne prilika za učenje.
Upravo tu ambivalentnost perfekcionizma analizirao je Tomas Chamorro-Premuzic u tekstu objavljenom na portalu Fast Company. Oslanjajući se na istraživanja, on razdvaja ono što u perfekcionizmu doista može biti korisno od onoga što dugoročno nanosi štetu, te nudi alternativu koja zadržava visoke standarde, ali bez destruktivnog pritiska.
Tri potencijalne prednosti perfekcionizma
1. Veća angažiranost i postizanje ciljeva, ali u specifičnim uvjetima
Kada je riječ o tzv. perfekcionističkim težnjama, odnosno visokim osobnim standardima koji dolaze iznutra, istraživanja pokazuju povezanost s većom radnom angažiranošću, ustrajnošću i ostvarenjem ciljeva. To osobito vrijedi u strukturiranim i predvidljivim ulogama u kojima su kvaliteta i preciznost ključne. U takvim okolnostima perfekcionizam se može očitovati kao marljivost i dosljednost, a ne nužno kao genijalnost.
2. Veća usmjerenost na detalje i temeljitije odluke kod lidera
Lideri s izraženim, na sebe usmjerenim perfekcionizmom često posvećuju više pažnje detaljima te, u stabilnim okruženjima, donose sveobuhvatnije strateške odluke. U takvim uvjetima to može pridonijeti kvaliteti odluka i otpornosti organizacije.
3. Signal ozbiljnosti i pouzdanosti u ranoj fazi karijere
Perfekcionizam može djelovati i kao reputacijski signal. Okolina ga često doživljava kao pokazatelj savjesnosti, pouzdanosti i profesionalne ozbiljnosti, osobito na početku karijere ili u okruženjima s visokim pritiskom na rezultate. To može olakšati početni profesionalni napredak, iako se ta prednost s vremenom često smanjuje.
Tri nedostatka, koji su prema istraživanjima znatno izraženiji
1. Lošija dobrobit bez značajnog učinka na performanse
Meta-analize pokazuju da je povezanost perfekcionizma i radne uspješnosti slaba ili nikakva, dok je povezanost s burnoutom, stresom, anksioznošću, depresijom, poremećajima sna i otežanim oporavkom umjerena do snažna. Drugim riječima, perfekcionizam pouzdano iscrpljuje ljude, ali ne jamči proporcionalno bolje rezultate.
2. Opsesivno razmišljanje i nemogućnost “isključivanja”
Perfekcionističke brige povezane su s pretjeranim preuzimanjem obveza, odgađanjem i poteškoćama u psihološkom odvajanju od posla. Čak i odmor postaje mentalno opterećenje jer se misli stalno vraćaju na pogreške i nedovršene zadatke.
3. Toksično vodstvo i negativan učinak na druge
Kada se perfekcionizam očituje kao nametanje besprijekornosti drugima, lideri češće posežu za mikromenadžmentom, kažnjavanjem pogrešaka i smanjenjem psihološke sigurnosti u timu. Posljedica su manja kreativnost, više devijantnih ponašanja i lošija dobrobit zaposlenika. Ovo je, prema istraživanjima, jedan od najsnažnijih i najkonzistentnijih nalaza u području vodstva.
Umjesto perfekcionizma: “excellencism”
Chamorro-Premuzic zaključuje da perfekcionizam nije strategija za bolje performanse, već osobina ličnosti povezana s krhkim motivacijskim obrascem koji funkcionira samo u ograničenim uvjetima. U najgorem slučaju, on postaje sustavni mehanizam za burnout, toksično vodstvo i samosabotažu.
Kao zdraviju alternativu autori predlažu koncept “excellencisma” – vrlo visoke, ali fleksibilne standarde, bez straha od pogreške.
Za organizacije i lidere poruka je jasna: cilj nije zapošljavati i nagrađivati perfekcioniste, nego graditi kulturu izvrsnosti bez straha. Visoki standardi su važni, ali samo ako su upareni s fleksibilnošću, učenjem i psihološkom sigurnošću.
U ekonomiji koja sve više nagrađuje brzinu, prilagodbu i suradnju, najučinkovitiji lideri nisu oni koji nikada ne griješe, već oni koji znaju kada je preciznost presudna, a kada je “dovoljno dobro” zapravo najpametnija strateška odluka. Perfekcionizam često miješa kontrolu s kvalitetom. Izvrsnost je usmjerena na učinak.
Izvor: fast company