Ako si ikad sudjelovao ili sudjelovala u razgovoru za posao, bilo kao kandidat, regruter ili poslodavac, znaš da stvari vrlo lako mogu otići u neočekivanom smjeru. Nekad budu pomalo nespretne, nekad zabavne, a ponekad i gotovo bizarne, prenosi Točka na I.
Nesigurnost koja se vidi na prvi pogled
Ljudi koji su neiskusni u svom poslu često svoju nesigurnost pokazuju na dva načina: ili su tihi, povučeni i nesigurni ili pokazuju pretjeranu samouvjerenost upravo zato da se iza nje sakriju.
Takva dinamika zna dovesti do prepoznatljivih situacija:
* daješ unaprijed naučene, "sigurne" odgovore pa se potpuno blokiraš kada dobiješ neočekivano pitanje,
* kao hiring manager bez iskustva u selekciji postavljaš čudna, ali po svom kriteriju "originalna" pitanja koja češće zbune nego što otvore razgovor,
* kao neiskusan regruter držiš se standardnih pitanja, istih za svakog kandidata, bez prethodne pripreme i detaljnog proučavanja njegova profila.
Sve se to, naravno, može popraviti, ali samo ako prepoznaš problem i postoji volja za promjenom.
Kada razgovor za posao eskalira
Primjerice, mladi ljudi koji izlaze s fakulteta bez jasnih smjernica i pitaju se kako se predstaviti na tržištu rada. Snalaze se najbolje što mogu, često prema vlastitoj procjeni što je ispravno. Vjerojatno si već čuo ili čula za situacije kada mladi kandidati povedu jednog od roditelja na razgovor za posao. Ali ponekad situacije odu i korak dalje.
Na samom kraju razgovora često ćeš dobiti pitanje o financijskim očekivanjima. To je potpuno legitimno jer svaka tvrtka ima okvirni budžet za poziciju i važno je vidjeti gdje se tvoja očekivanja uklapaju. Ponekad se taj raspon komunicira odmah u oglasu, a ponekad ostaje otvoren kako bi se procijenilo koliko si informiran o tržištu i kako vrednuješ vlastiti rad.
Jedan je mladi kandidat odbio odgovoriti na to pitanje te ušao u raspravu koja je eskalirala i završila vrlo nepovoljno.
Bez obzira na različita mišljenja o toj situaciji, jedno je sigurno: razgovor za posao ne bi trebao postati prostor za rasprave, povišene tonove ili dokazivanje ega.
S druge strane, ne bi trebao biti ni mjesto na kojem ćeš na sve klimati glavom samo kako bi se svidio drugoj strani.
Priprema odlučuje o dojmu
Razgovor za posao je upravo to – razgovor, a ne izraz intervju, jer intervju podrazumijeva da isključivo jedna strana pita, a druga odgovara. U kvalitetnom selekcijskom procesu to ne bi trebao biti slučaj.
Promijeniti posao i početi raditi u novoj sredini nije mali korak. Takva se promjena ne događa svaki dan. Zato dobro otvori oči i uši, raspitaj se, istraži i pitaj sve što te zanima o budućoj organizaciji dok za to imaš priliku.
Pitanja su poželjna i pokazuju interes za buduću poziciju. Dakle, riječ je o dvosmjernoj ulici, kontroliranom razgovoru, razmjeni informacija i tek nakon toga donošenju odluke.
Iskustvo nije jamstvo smirenosti
I iskusniji kandidati znaju se naći u situacijama u kojima ih nervoza potpuno preuzme. Ponekad se to vidi kroz glas koji podrhtava, pretjeranu napetost ili izjave koje nemaju veze s ostatkom razgovora.
Znalo mi se dogoditi da kandidat odlično vodi razgovor, a onda u završnici kaže nešto što potpuno razbije prethodni dojam i ozbiljno ga diskreditira. Jednostavno – pritisak postane prevelik.
Jedna stvar koju sam naučila od svoje bivše voditeljice HR-a jest da na razgovoru ne treba žuriti. Daj prostora i sebi i kandidatu. Nemoj postavljati pitanja samo zato da ih "odradiš" i zapišeš komentare. Ponekad je korisno svjesno zastati i napraviti kratku pauzu bez riječi. Upravo te male pauze često naprave najveću razliku. Smiruju tempo, daju prostor za razmišljanje i stvaraju prirodniji razgovor.
Cilj je stvoriti atmosferu razmjene informacija i mišljenja. Ako je osoba preko puta tebe uzrujana i pod velikim stresom, niste napravili dobar posao.
Dogodi se ponekad i ono što na prvi pogled zvuči gotovo nevjerojatno, ali u praksi je samo još jedna situacija koja pokazuje koliko su procesi zapošljavanja dinamični.
Jednom sam nazvala potencijalnog kandidata kako bismo dogovorili online razgovor. Javio se, ali vjerojatno slučajno. Pretpostavljam da je htio pritisnuti gumb za odbijanje poziva. Međutim, nije prekinuo poziv i čula sam ga kako razgovara. Ubrzo sam shvatila da je upravo na online razgovoru za posao s drugim regruterom. Očito je aktivno tražio posao. Odmah sam prekinula poziv. Događa se. Moglo se dogoditi i meni.
"Nevidljiva" dinamika moći
O razgovorima uživo moglo bi se pisati jako puno – od načina odijevanja do neprimjerenog rasporeda sjedenja.
I sama sam nekada bila kandidatkinja za posao i sjedila nasuprot četvero ili petero predstavnika poslodavca. Nije bilo okruglog stola koji bi ublažio osjećaj formalnosti. Danas mi to ne bi predstavljalo problem. Dapače, primijetila bih to i pokušala razumjeti zašto je razgovor organiziran na taj način.
Takve stvari možda djeluju nevažno, ali ako nemaš puno iskustva, mogu dodatno pojačati nervozu i nesigurnost. Ako se pritom sugovornici postave autoritativno, glasno ili distancirano, tenzija postaje još veća. A potpuno nepotrebno.
Kašnjenje i "gubljenje" u prijavama
Jedna od čestih tema je kašnjenje kandidata. Na društvenim mrežama često se raspravlja treba li kandidata koji kasni odmah isključiti iz selekcijskog postupka. Moj odgovor je: ne nužno. Uostalom, dogodilo se i meni da sam kasnila na razgovor. I to nije bio razlog da ne dobijem posao.
Puno je važnije kako ćeš se ponašati u toj situaciji – hoćeš li poslati poruku, nazvati, javiti koliko ćeš kasniti, ispričati se i pokazati odgovornost. To govori više od samog kašnjenja.
Naravno, ovdje ne govorim o ljudima kojima je kašnjenje obrazac ponašanja, nego o situacijama kada je ono iznimka.
Još jedna česta situacija događa se kada aktivno tražiš posao i šalješ više prijava odjednom pa izgubiš pregled gdje si se i za što prijavio ili prijavila. Na razgovoru se tada zna dogoditi da pogriješiš naziv tvrtke ili pozicije.
To ostavlja dojam nepovezanosti i nedovoljne pripreme. Zato je važno znati gdje dolaziš, zašto si se prijavio ili prijavila i što te zanima. Prije razgovora istraži poslodavca i pripremi svoja pitanja.
Friziranje životopisa
Ponekad ćeš možda poželjeti malo "podebljati" svoje vještine i znanja u životopisu. Problem nastaje kada to na razgovoru ne možeš potvrditi.
Neću reći da je to isto kao kad je Joey u jednoj epizodi *Prijatelja* napisao da zna plesati pa pobjegao s audicije, ali sličnost postoji. Primjerice, kada pokušaš razgovarati na engleskom jeziku, a ispostavi se da tvoj "C1" ipak nije baš konverzacijski.
Zato je uvijek bolje biti realan. Reci što znaš, ali i iskreno priznaj što još učiš i želiš razvijati. Takav pristup ne umanjuje tvoju vrijednost, nego pokazuje zrelost i spremnost na razvoj.
Razgovor za posao nije test u kojem jedna strana pobjeđuje, nego proces u kojem se obje strane pokušavaju prepoznati i procijeniti jesu li jedna za drugu pravi izbor.