Rad na daljinu mnogima je donio veću fleksibilnost i osjećaj slobode, a posebno se očekivalo da će ga s oduševljenjem prihvatiti najmlađe generacije na tržištu rada. Generacija Z, odrasla uz digitalne alate, naviknuta na online komunikaciju i učenje na daljinu, činila se kao 'prirodni saveznik' rada od kuće.
Ipak, najnovije istraživanje instituta Gallup iz svibnja 2025. godine donosi sasvim drugačiju sliku. Podaci pokazuju da upravo ta generacija u najmanjoj mjeri želi raditi isključivo od kuće.
Samo 23 posto zaposlenih iz generacije Z koji mogu raditi na daljinu navodi da bi najradije radilo isključivo od kuće. Usporedbe radi, među pripadnicima starijih generacija taj postotak iznosi 35.
Uredski rad u punom opsegu i dalje je najmanje popularna opcija među svim dobnim skupinama, no zanimljivo je da najmlađi zaposlenici češće izražavaju želju da i njihovi kolege provode manje vremena radeći na daljinu. Suprotno tome, milenijalci češće navode da bi voljeli da njihovi suradnici češće rade od kuće.
Milenijalci najviše cijene fleksibilnost
Među zaposlenicima koji rade u hibridnom modelu, milenijalci pokazuju najveću osobnu vezanost za fleksibilne uvjete rada. Čak 41 posto njih navodi da bi vrlo vjerojatno počelo tražiti novi posao kada bi im bila ukinuta mogućnost rada na daljinu. Taj postotak značajno je viši nego kod ostalih generacija.
Pola milenijalaca smatra da su najproduktivniji kod kuće ili na nekom drugom mjestu izvan ureda. Samo 19 posto njih navodi da najbolje rezultate postižu radeći na lokaciji poslodavca.
U slučaju generacije Z, odgovori su ravnomjernije raspoređeni. Trideset i sedam posto njih smatra da su najproduktivniji kad rade na daljinu, 32 posto najbolje rezultate ostvaruju radeći u uredu, a 31 posto smatra da mjesto rada nije presudno za njihovu učinkovitost.
Razlike u preferencijama povezane su i s roditeljstvom
Jedan od čimbenika koji djelomično objašnjava razliku u stavovima između generacija je roditeljski status. Među mlađim zaposlenicima, oni koji su roditelji češće pokazuju naklonost prema radu na daljinu. Kod osoba rođenih 1989. godine i kasnije, 39 posto ispitanika s djecom radije bi radilo isključivo od kuće, dok je među onima bez djece taj udio 29 posto. Kod starijih milenijalaca, rođenih između 1980. i 1988., roditeljstvo ne utječe na stavove o radu na daljinu. U obje skupine 36 posto preferira tu opciju.
Iako roditeljstvo djelomično utječe na razlike, ne objašnjava u potpunosti zašto pripadnici generacije Z u većem broju žele smanjiti rad na daljinu.
Usamljenost i nedostatak interakcije ključni faktori
Prvi je usamljenost. Naime, najmlađi zaposlenici češće od bilo koje druge generacije navode da se osjećaju usamljeno.
Zaposlenici iz generacije Z koji rade hibridno često se suočavaju s dolascima u prazan ured. Rezultat je manje spontanih razgovora, manje timske dinamike i manje osjećaja povezanosti. Svega onoga što hibridni rad zapravo želi sačuvati.
Što mogu napraviti poslodavci?
Jednostavno rješenje krije se u boljoj organizaciji: umjesto da svatko dolazi kad mu paše, timovi bi mogli dogovarati zajedničke dane kada će biti u uredu. Tako svi dobivaju priliku za međusobni kontakt, bolju povezanost i kvalitetniju suradnju.
Posebno je to važno za mlađe zaposlenike, koji tek ulaze u svijet rada i trebaju mentore, podršku i osjećaj da su dio tima, a sve to puno lakše nastaje licem u lice nego preko ekrana.
