Prvi dan nakon godišnjeg rijetko izgleda kao miran povratak za radni stol. Inbox je u međuvremenu narastao do zabrinjavajućih razmjera, nekoliko se zadataka preselilo na našu listu, kolega je otvorio bolovanje, projekt je promijenio smjer, a usput saznajemo da Ana iz računovodstva više nije Ana iz računovodstva jer je dala otkaz. Ukratko, dok se mi vraćamo na posao, posao nas nerijetko dočeka u punom sprintu.
Zato ne čudi da povratak s odmora nekim zaposlenicima predstavlja popriličan izazov.
Prema istraživanju MyBioSourcea na 1.007 zaposlenih Amerikanaca, 42% ispitanika osjeća nelagodu pri pomisli na povratak na posao, dok 34% kaže da se burnout javlja praktički odmah nakon povratka sa slobodnih dana. Među onima koji ga osjećaju, 65% navodi manjak energije, a 63% pad motivacije. A da nije riječ samo o neugodnom osjećaju govori i podatak da 14% ispitanika zbog takve iscrpljenosti radi pogreške na poslu, piše Forbes.
To, naravno, ne znači da zaposlenike nakon godišnjeg treba danima držati pod staklenim zvonom. Ali znači da povratak na posao možda nije najbolji trenutak za zatrpavanje novim zadacima, sastancima i rokovima.
Poslodavci i voditelji mogu napraviti nekoliko vrlo jednostavnih stvari kako bi zaposlenicima omogućili da se bez nepotrebnog stresa ponovno uključe u uobičajeni radni ritam.
1. Nemojte prvi dan pretvoriti u utrku s inboxom
Zaposlenik koji se vraća nakon dva tjedna odsutnosti ne treba u prvih sat vremena znati baš sve što se dogodilo dok ga nije bilo.
Umjesto očekivanja da sam rekonstruira situaciju iz 287 mailova i nekoliko desetaka poruka na Teamsu ili Slacku, napravite mu kratak pregled. Što se važno dogodilo? Koji su se prioriteti promijenili? Što zahtijeva njegovu pažnju danas, a što može pričekati?
Primjerice, voditelj može pripremiti petominutni sažetak:
„Projekt X pomaknut je za tjedan dana, klijent Y potvrdio je ponudu, sastanak u četvrtak ostaje prema planu. Danas se fokusiraj na X, ostalo ćemo proći sutra.”
Takav filter zaposleniku štedi vrijeme, ali i mentalnu energiju potrebnu da sam među desecima informacija otkrije što je zapravo važno.
2. Prvi dan neka bude povratak u kontekst, ne test izdržljivosti
Ako je moguće, ostavite zaposleniku dio prvog dana za pregled poruka, projekata i promjena koje su se dogodile tijekom njegova odsustva.
To znači da nije idealno njegov kalendar od 9:00 do 16:00 odmah ispuniti sastancima. Još je manje korisno dočekati ga rečenicom: „Super da si se vratio, imamo jednu hitnu stvar.”
Naravno, posao ponekad diktira drugačije. Ali ondje gdje postoji prostor za planiranje, prvih nekoliko sati može poslužiti za pregled prioriteta, kratki razgovor s timom i ponovno hvatanje konaca prije novih obaveza.
3. Razlikujte hitno od onoga što je samo dugo čekalo
Dok je zaposlenik na godišnjem, zadaci se skupljaju. Problem nastaje kada se po njegovu povratku svi odjednom proglase hitnima.
Prije nego što mu vratite sve obaveze koje su čekale njegov dolazak, odredite prioritete. Što mora biti riješeno danas? Što ovaj tjedan? Što može pričekati sljedeći?
Umjesto:
„Evo svega što se nakupilo dok te nije bilo.”
puno je korisnije reći:
„Ove dvije stvari su prioritet do srijede. Ostalo ćemo rasporediti tijekom tjedna.”
Time ne smanjujete očekivanja od zaposlenika. Samo mu omogućujete da svoju pažnju usmjeri ondje gdje je trenutno najpotrebnija.
4. Ne vraćajte baš sve obaveze odjednom
Ako je kolega tijekom godišnjeg preuzeo dio zadataka zaposlenika, ne postoji pravilo prema kojem se baš svaka od tih obaveza mora vratiti u 8:03 prvog jutra.
Kod poslova koji to dopuštaju, napravite postupan prijenos. Dio zadataka može se vratiti prvi dan, ostatak tijekom sljedećih nekoliko dana.
Primjerice, ako je kolegica tijekom odsutnosti vodila komunikaciju s važnim klijentom, možda ima više smisla da završi aktualni ciklus komunikacije i zatim preda kontekst, nego da se klijent istoga jutra ponovno prebaci zaposleniku koji tek pokušava shvatiti što se događalo protekla dva tjedna.
Takva tranzicija smanjuje mogućnost propuštanja informacija, dvostrukog rada i pogrešaka.
5. Pitajte zaposlenika što mu treba, umjesto da pretpostavljate
Najjednostavniji potez često se preskoči.
Kratak razgovor od desetak minuta može voditelju dati puno bolju sliku situacije od nagađanja je li zaposlenik „odmoran”, „motiviran” ili „već ponovno u pogonu”.
Pitanja mogu biti vrlo konkretna:
„Imaš li dovoljno konteksta da nastaviš gdje si stao?”
„Postoji li nešto što ti trenutno blokira povratak u posao?”
„Što ti je ovaj tjedan najveći prioritet?”
Cilj nije stvarati poseban tretman nakon svakog godišnjeg odmora, nego rano uočiti nepotrebna uska grla. Možda zaposleniku ne treba manje posla. Možda mu samo treba informacija da je rok pomaknut, odluka koju je netko donio dok ga nije bilo ili jasniji redoslijed prioriteta.