Nekada se karijera mogla opisati u jednu do dvije rečenice... Zaposliš se, radiš, napreduješ i, ako si dovoljno dobar, uporan i lojalan, postaneš šef. Posao za cijeli život bio je ideal, stabilnost glavni cilj, a 'titula ispred imena' dokaz da si uspio.
Danas ta priča više ne drži vodu.
Radimo iz ureda, od kuće, iz dnevne sobe, iz coworking prostora, ponekad iz drugog grada ili države. Jedna plaća, koja je nekoć u mnogim obiteljima bila sasvim dovoljna za pristojan život, u današnje vrijeme predstavlja samo dio kućnog budžeta. Uz redovni posao dolaze dodatni angažmani, projekti sa strane, edukacije, privatne obaveze i stalni pokušaj da se između svega toga održi kakva-takva ravnoteža.
U tim okolonostima mijenja se i definicija uspjeha. Sve je manje onih koji karijeru mjere isključivo titulom i veličinom tima koji vode. Mnogi zaposlenici žele rast, ali ne žele život pretvoren u niz sastanaka i prekovremenih sati. Žele odgovornost za ono što rade, ali ne i stalnu dostupnost. Žele biti dobri u svom poslu, ali ne nužno i postati tampon-zona između uprave i tima.
Svjesna odluka zaposlenih
Nekada se odbijanje menadžerske pozicije moglo tumačiti kao manjak ambicije. Danas je sve češće riječ o vrlo svjesnoj odluci.
Upravo tu nastupa trend koji se u HR svijetu sve češće naziva “conscious unbossing”. Iza tog pomalo nezgrapnog izraza, čiji pandan u hrvatskom jeziku bi mogao biti 'svejsno odbijanje uloge šefa', krije se vrlo konkretna pojava.
Sve više zaposlenika, osobito pripadnika generacije Z i mlađih milenijalaca, ne želi tradicionalne menadžerske pozicije. Ne zato što ne žele napredovati, nego zato što više ne vjeruju da je upravljanje ljudima jedini, ili najpoželjniji, oblik napretka.
Drugim riječima, karijerni rast više ne mora značiti prelazak iz stručne u menadžersku ulogu. Nekadašnji put junior -> senior -> manager -> direktor gubi status univerzalnog recepta.
Razlozi nisu osobito misteriozni. Dovoljno je pogledati svakodnevicu prosječnog menadžera. Kalendar zatrpan sastancima, odgovornost za rezultate, briga o ljudima, neugodni razgovori, očekivanja “odozgo”, nezadovoljstvo “odozdo” i stalni osjećaj da treba biti dostupan, pribran i produktivan u isto vrijeme. S te udaljenosti, šefovska stolica ne izgleda uvijek kao nagrada.
Zato pitanje za kompanije više nije samo kako motivirati ljude da napreduju. Pitanje je što im zapravo nudimo kada im nudimo napredovanje. Ako sve manje zaposlenika želi postati šef, možda problem nije u njihovoj ambiciji, nego u modelu vodstva koji smo im predstavili kao vrhunac karijere.
Cijeli članak o trendu “conscious unbossing” i tome što on znači za razvoj talenata i organizacijsku kulturu i pročitajte na Alma Career blogu.