Kad se govori o umjetnoj inteligenciji, dio ljudi i dalje zamišlja robote i druge uređaje koji jednog dana preuzimaju tvorničke hale, trgovine ili skladišta. No stvarnost se razvija u sasvim drugom smjeru. Prvi na udaru nisu oni koji rade rukama, nego oni koji svakodnevno pišu izvještaje, analiziraju podatke, sastavljaju ugovore ili pretražuju informacije.
Prema McKinseyjevim procjenama, već danas bi se postojećim AI alatima tehnički moglo automatizirati 57 posto svih radnih sati u SAD-u. Od toga bi 44 posto mogli preuzeti AI agenti, 13 posto roboti, dok bi ljudima ostalo 43 posto radnog vremena. Te je podatke na predavanju „AI cjenovni rat” iznijela Anamarija Zron, asistentica na Katedri za informacijske znanosti Ekonomskog fakulteta u Rijeci, prenosi hina.
Poslovi koji se temelje na ponavljajućem kognitivnom radu sve se lakše mogu prebaciti na AI sustave.
U rizičnoj zoni zato su, primjerice, odvjetnici koji izrađuju standardizirane ugovore, financijski analitičari koji pripremaju rutinska izvješća, copywriteri i autori sadržaja, računovođe koji obavljaju uobičajene operativne zadatke, novinari koji pišu jednostavne vijesti i izvještaje te programeri čiji se posao svodi na rutinski kod.
S druge strane, manji rizik procjenjuje se za zanimanja koja traže fizičku prisutnost, rad rukama, odnos s ljudima ili neposredno rješavanje problema u stvarnom prostoru. Među takvim zanimanjima su vodoinstalateri, električari i razni majstori, fizioterapeuti, medicinske sestre, kuhari i chefovi, socijalni radnici, ali i menadžeri koji znaju upravljati AI sustavima.
Drugim riječima, sigurniji su oni na vrhu i oni „na terenu”. Na vrhu su AI direktori, stratezi, arhitekti, donositelji odluka i svi oni koji znaju kako umjetnu inteligenciju uklopiti u poslovne procese. Na drugoj strani su poslovi koji zahtijevaju ljudski kontakt, empatiju, fizičku vještinu ili situacijsku procjenu. Najizloženija je sredina, odnosno radnici koji obavljaju standardne analize, pišu rutinske tekstove, pretražuju informacije, izrađuju osnovna izvješća ili vode jednostavnije računovodstvene procese.
Da se promjena već događa, pokazuje i rast broja poduzeća u Europskoj uniji koja koriste AI. U 2023. godini takvih je tvrtki bilo 8 posto, u 2024. udio je porastao na 13,5 posto, dok je u 2025. dosegnuo 20 posto.
Hrvatska je zasad sporija. AI alate koristi oko 15 posto domaćih tvrtki, no Anamarija Zron smatra da zakašnjeli ulazak ne mora biti samo nedostatak. Naprotiv, mogao bi se pretvoriti u prednost jer hrvatske tvrtke mogu preskočiti fazu preskupih AI rješenja. Dok su velike zapadne korporacije u prve valove umjetne inteligencije ulagale milijune, domaće tvrtke sada mogu krenuti s dostupnijim i znatno jeftinijim alatima.
Istodobno, potražnja za AI znanjima snažno raste. U oglasima za posao u SAD-u, prema podacima iznesenima na predavanju, potražnja za AI vještinama od 2023. do 2025. povećala se sedam puta. Dodatni pritisak donosi i regulativa: puna primjena EU AI Acta, odnosno europskog Zakona o umjetnoj inteligenciji, od 2. kolovoza 2026. odnosit će se i na hrvatske tvrtke.
Izvor: Hina