"Nameće se zaključak da se hrvatsko gospodarstvo hladi, i to u svom proizvodnom i izvozno najrelevantnijem dijelu, dok ga zasad održavaju domaća potražnja i javni sektor. U prerađivačkoj industriji bilježi se osjetan pad zaposlenosti, što je posebno zabrinjavajuće jer je riječ o sektoru koji nosi glavninu industrijske proizvodnje i robnog izvoza", istaknula je Vedrana Pribičević, profesorica na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, kako prenosi N1.
Istodobno, rast zaposlenosti na godišnjoj razini zabilježen je u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi – sektorima koji pripadaju javnom sustavu.
Prema njezinim riječima, to upućuje na tri paralelna procesa.
"Prvo, privatni sektor više ne apsorbira radnu snagu kao prije. Drugo, industrija je pod snažnim pritiskom troškova – zbog rasta plaća, ali i slabljenja vanjske potražnje koja se prelijeva iz globalnih kretanja. Hrvatska poduzeća danas su duboko integrirana u europske dobavne lance, što dodatno pojačava učinak tih promjena. I treće, javni sektor još uvijek amortizira usporavanje, jer značajan dio zaposlenosti dolazi upravo iz njega. To kratkoročno može ublažiti šok, ali dugoročno nije održiva struktura rasta", upozorava.
Ograničeni manevraski prostor za djelovanje
Govoreći o mogućim odgovorima na krizu, Pribičević naglašava ograničen manevarski prostor.
"Europska unija već se priprema za potencijalnu recesiju. Primjerice, zatvaranje Hormuškog tjesnaca moglo bi imati ozbiljne posljedice – ne samo kroz rast cijena energije, nego i kroz poremećaje u opskrbi ključnim sirovinama, od helija do gnojiva. Kao mala i otvorena ekonomija, Hrvatska tu ne može učiniti mnogo."
Vlada je, dodaje, uvela određene mjere koje kratkoročno ublažavaju šokove, poput fleksibilnog PDV-a na gorivo, no riječ je o privremenim rješenjima.
"To nisu zamjene za cjelovitu antiinflacijsku strategiju. Hrvatska se suočava s dvjema suprotnim silnicama – nedostatkom radne snage, koji potiče rast plaća, i pritiscima sindikata za dodatna povećanja. Obje snažno utječu na inflaciju", ističe Pribičević.
Trenutni model neće dugo izdržati uvoz radne snage
U pozadini se, međutim, otvara i pitanje samog modela rasta. Hrvatska se oslanja na uvoz radne snage u radno intenzivnim sektorima, ponajprije turizmu.
"Ključno je pitanje može li se dio tih poslova zamijeniti automatizacijom ili umjetnom inteligencijom – primjerice kroz self check-in sustave u hotelima. No to nosi i rizik da se neka radna mjesta trajno izgube", kaže.
Istodobno, integracija velikog broja stranih radnika postaje i društveno i političko pitanje. "Trenutni model teško može dugoročno izdržati toliki uvoz radne snage. Promjene su neizbježne – bilo kroz automatizaciju, bilo kroz redefiniranje ekonomskog modela."
Umjetna inteligencija već pogađa poslove u medijima i programiranju
Na pitanje koliko je umjetna inteligencija ušla u proizvodne procese u Hrvatskoj, Pribičević odgovara kako je pad zaposlenosti već vidljiv u poslovima koje nazivamo “white collar jobs”.
"Primjerice, medijski sektor među prvima osjeća utjecaj umjetne inteligencije, koja može generirati sadržaj brže i jeftinije. Slični trendovi očekuju se i u programiranju, financijama i drugim uredskim zanimanjima", upozorava Pribičević.
Inflacija ostaje dodatni izazov. Hrvatska kombinira uvezenu inflaciju, zbog energetske ovisnosti, i domaću, potaknutu snažnom potražnjom i fiskalnom politikom.
"Problem nije samo razina cijena, nego i sam inflacijski režim. Energetski šokovi povećavaju vjerojatnost da inflacija ostane povišena dulje vrijeme, osobito zbog ugovornih mehanizama poput automatskog usklađivanja plaća s inflacijom. To znatno smanjuje učinkovitost antiinflacijskih mjera“, zaključuje Pribičević.